U libanonskim maslinicima rat produbljuje borbu za zaštitu zemlje

Kad su ga pitali što ga najviše brine dok hoda svojim maslinicima, libanonski proizvođač maslinovog ulja Karim Arsanios nije počeo s ratom ili ekonomijom. Počeo je s prirodom i s onim što vidi kao neuspjeh svoje zemlje da je zaštiti.

"Imamo prekrasnu zemlju, iznimnu prirodu, iznimnu raznolikost tla, a ne činimo dovoljno da je zaštitimo", rekao je za Olive Oil Times. "Svugdje se događa nekontrolirana urbanizacija. Ono što imamo nema nikakvu vrijednost."

Tisuće poljoprivrednika gube svoje izvore prihoda i jedva uspijevaju prehraniti svoje obitelji. – Karim Arsanios, Solar

"Ovdje smo stvorili ekosustav, vrlo zdrav ekosustav s divljim životinjama i bioraznolikošću", dodao je Arsanios. "A onda, samo nekoliko stotina metara dalje, vidite razvojne projekte koji uništavaju cijelu planinu kako bi izgradili kompleks."

Arsanios, čije je ekstra djevičansko maslinovo ulje Solar steklo međunarodno priznanje, obrađuje zemlju u okrugu Koura na sjeveru Libanona, daleko od područja koja su najizravnije pogođena izraelskim vojnim operacijama na jugu.

Ipak, kao i većina Libanonaaca, rekao je da rat pogađa sve. "Sve obitelji ovdje, na ovaj ili onaj način i u različitoj mjeri, pogođene su ratom", rekao je. "Trpjeli smo krizu za krizom."

Te krize sada sežu daleko izvan bojišta. Uz godine gospodarskih previranja, Libanon se suočava s rastućom nesigurnošću opskrbe hranom, raseljenim poljoprivrednim zajednicama i sve većom zabrinutošću zbog dugoročnog utjecaja sukoba na poljoprivredno zemljište i prirodne resurse.

Prema nedavnoj analizi Integrirane klasifikacije faza sigurnosti hrane, koju podržava Ujedinjeni narodi, očekuje se da će se oko 1,24 milijuna ljudi u Libanonu suočiti s akutnom nesigurnošću hrane između travnja i kolovoza 2026., što je porast u odnosu na 874.000 klasificiranih između studenog 2025. i ožujka 2026.

"Prvi na redu su ljudi s juga", rekao je Arsanios. "Većina poljoprivrednika gubi svoje izvore prihoda zbog svega što se događa. Bave se poljoprivredom i žive od svoje zemlje, a prisiljeni su ne saditi niti žeti."

Međunarodne organizacije više su puta upozoravale na posljedice raseljavanja u južnom Libanonu, gdje su mnogi poljoprivrednici napustili svoja zemljišta u potrazi za sigurnošću u središnjim i sjevernim dijelovima zemlje. Prema IPC-u, 76 posto interno raseljenih osoba bilo je prisiljeno napustiti svoje domove.

Iako južni Libanon nije najveća poljoprivredna regija u zemlji, njegova je uloga u nacionalnom prehrambenom sustavu značajna. Procjene FAO-a pokazale su da regije Južni Libanon i Nabatieh čine oko 22 posto upotrebljive poljoprivredne zemlje Libanona, dok regije Bekaa i Baalbek-Hermel čine oko 43 posto.

Jug također ima nesrazmjerno velik udio u nekoliko strateških usjeva. Prema često citiranim procjenama, udio regije iznosi više od petine libanonske proizvodnje citrusa i oko 38 posto maslina, što sudbinu farmi na jugu čini ključnom za prehrambenu sigurnost i poljoprivredni identitet zemlje.

Procjena šteta i gubitaka koju su proveli FAO, libanonsko Ministarstvo poljoprivrede i Nacionalno vijeće za znanstvena istraživanja Libanona utvrdila je da je poljoprivredni sektor pretrpio procijenjenu štetu od 118 milijuna dolara i gubitke od 586 milijuna dolara između listopada 2023. i studenog 2024.

Procjenom je utvrđeno da su najpogođenija područja južni Libanon i dolina Bekaa te je navedeno da je potrebna hitna pomoć za ponovno pokretanje poljoprivrede, stočarstva, ribarstva i akvakulture. Također se pozivalo na obnovu višegodišnjih usjeva, farmi, sustava za navodnjavanje i poljoprivrednih strojeva.

Poremećaj se proširio i izvan polja i voćnjaka. Pogođeni su i stočarstvo, peradarska proizvodnja, pčelarstvo i ribarstvo, što slabi ruralne prihode i ugrožava oprašivanje, proizvodnju hrane i lokalne lance opskrbe.

"Na jugu je poljoprivreda primarni izvor prihoda", rekao je Arsanios. "Tisuće poljoprivrednika gube svoje izvore prihoda i jedva uspijevaju prehraniti svoje obitelji."

Brine ga da se pune posljedice sukoba još nisu pokazale. "Kada se poduzmu radnje, uvijek postoji zakašnjenje između onoga što se dogodi i posljedica", rekao je. "Mislim da ćemo uskoro vidjeti puni opseg posljedica rata."

Prema Arsaniosu, nedostatak koordiniranog nacionalnog odgovora opterećuje svaki sektor libanonskog društva i gospodarstva.

"Vlada se još uvijek ne ponaša onako kako bi se trebala ponašati u ratno vrijeme", rekao je, kritizirajući vlasti zbog neosiguravanja adekvatne potpore za raseljene građane usred inflacije i posrnulog gospodarstva. "Svi u zemlji osjećaju ekonomske posljedice, u različitoj mjeri."

Iako kritičan prema odgovoru vlade, Arsanios je također tvrdio da međunarodna zajednica nije uspjela izvršiti dovoljan pritisak kako bi se okončao sukob, zbog čega se mnogi Libanonci osjećaju napuštenima usred pogoršavajuće humanitarne i ekonomske krize.

Njegov vlastiti posao služi kao primjer. "Osamdeset pet posto moje prodaje ostvaruje se u Libanonu", rekao je. "Otkako je počeo rat, vidim da prodaja presušuje."

Arsanios je prethodnih šest godina živio u Bejrutu. Nakon posljednje eskalacije i mjeseci dronova i eksplozija, preselio se u zabačeniji dio sjevernog Libana. Međutim, posao ga i dalje redovito vodi u glavni grad. "Ne možete biti odvojeni od onoga što se događa", rekao je.

Dok sukob dominira međunarodnim naslovnicama, Arsanios je rekao da se libanonski poljoprivrednici suočavaju s dodatnim pritiscima koji privlače daleko manje pažnje. "Glavni izazov je cijena energije", rekao je. "Imamo jednu od najviših cijena energije na svijetu."

Troškovi energije postali su velika briga jer se farme suočavaju s nepouzdanom opskrbom električnom energijom i visokim troškovima alternativnih rješenja za napajanje sustava za navodnjavanje i drugih poljoprivrednih operacija.

"Ove smo godine imali puno kiše, što je zapravo dar s neba", rekao je Arsanios. "Ali to nije uobičajeno."

Libanon tradicionalno ima više oborina od većeg dijela regije, ali dostupnost vode postaje sve neizvjesnija. Podaci FAO-a pokazuju da poljoprivreda čini oko 55 do 60 posto iskorištene vode u zemlji, dok su dokumenti projekata Svjetske banke upozorili da bi dostupnost vode u sušnoj sezoni do 2040. mogla pasti za polovicu.

"Rješenje bi bilo zadržavanje vode kada u Libanonu obilno pada kiša", rekao je Arsanios. "Ali opet, ne postoji stvarna infrastruktura koja nam to omogućuje."

Kombinacija sukoba, gospodarske nestabilnosti i pritiska na okoliš izaziva širu zabrinutost za budućnost libanonskog poljoprivrednog sektora, uključujući potencijalno dugotrajnu štetu na zemljištu, vodi i ekosustavima.

Ranije ove godine libanonski dužnosnici optužili su Izrael za uzrokovanje opsežne štete šumama, poljoprivrednom zemljištu i ekosustavima, uključujući zagađenje povezano s vojnim aktivnostima i uništenje tisuća hektara vegetacije.

Arsanios vjeruje da bi posljedice po okoliš mogle potrajati dugo nakon završetka borbi. U nedavnom izvješću, koje se poziva na Human Rights Watch i neovisne istraživače, optužen je Izrael za upotrebu bijelog fosfora na jugu Libanona, spaljujući više od 2.000 hektara poljoprivrednog zemljišta i šuma.

"Puno je razaranja. Ne samo maslina. Desetci tisuća stabala su potpuno uništena", rekao je Arsanios.

Rekao je da je uništavanje stabala i poljoprivrednog zemljišta posebno bolno jer mnogi poljoprivrednici još uvijek ne znaju hoće li se moći vratiti na svoja imanja i u kakvom će stanju zateći svoja zemljišta.

"Ono što je zaista srceparajuće jest to što nema stvarne jasnoće o tome kako će se oblikovati poslijeratni napori", rekao je Arsanios. "Hoće li ljudi zaista moći vratiti se na svoja zemljišta, obraditi ih i osigurati si egzistenciju? Iako je postignuto takozvano primirje, nema stvarnih jamstava od koga god."

Prema Arsaniosu, libanonsko je stanovništvo iscrpljeno sukobom i godinama nestabilnosti.

"To ne definira Libanon i da, većina libanonskog stanovništva je umorna. Umorni smo od stalnih ratova. Umorni smo od toga što ne možemo planirati. Umorni smo što mlađa generacija ponovno trpi ono što su prošle generacije pretrpjele", rekao je.

"Ljudi koji rade više se ne bave religijama. Samo želimo imati malo stabilnosti da bismo mogli živjeti", dodao je.

Čak i u tako teškim okolnostima, nagrađivani proizvođač maslina ostaje oprezno pun nade u budućnost. "Nadam se da postoji nova generacija koja je mnogo više usklađena sa zemljom, s tlom, s prirodom", rekao je Arsanios.

On primjećuje sve veću svijest među mlađim Libanoncima o odnosu između zdravih ekosustava, zdravih tla i zdravih zajednica. "Zdravi smo onoliko koliko su zdrava naša tla i naša zemlja", rekao je. "Mnogo je ljudi koji rade izvanredne stvari kada je riječ o očuvanju prirode."

Ta se perspektiva vidi u njegovim vlastitim nasadima, gdje su regenerativne poljoprivredne prakse s vremenom pomogle izgraditi bioraznolikost i poboljšati zdravlje tla.

Prema Arsaniosu, dok se zemlja suočava s nesigurnošću opskrbe hranom, raseljavanjem i degradacijom okoliša, njezina će budućnost ovisiti ne samo o obnovi, već i o njezinoj sposobnosti da sačuva svoje zemljište, vodne resurse i poljoprivrednu baštinu za buduće generacije.

"Mi Libanoncima", rekao je, "zaslužujemo priliku pokazati što možemo učiniti. I podijeliti sa svijetom ono u čemu smo najbolji, a to su zapravo prekrasne stvari."

Napomena: Olive Oil Times zatražio je komentar od libanonske vlade i pokušao je kontaktirati Izraelske obrambene snage putem službenih kanala. Iako su javna priopćenja o vojnoj operaciji na jugu Libanona dostupna od strane IDF-a, prije objave nije primljen nikakav odgovor na specifična poljoprivredna i okolišna pitanja o kojima se raspravlja u ovom članku. Predstavnici libanonske vlade kontaktirani su, ali nisu dali komentar.