Nakon otkazivanja hrvačkog meča, sponzor Kırkpınara ulaže u lokalno obrazovanje
Seyfettin Selim je uložio u vrhunski vrtić i dnevni boravak u Edirneu. Planira da vrtić bude spreman za otvaranje na vrijeme za 659. izdanje Kırkpınara.
Trenutni i najduže služeći aga – odnosno guverner – povijesnog turskog turnira u borbi na maslinovom ulju Kırkpınar najavio je ulaganje u obrazovni sustav lokalne pokrajine, izvještava turski dnevni list Habertürk.
Seyfettin Selim, mecena i glavni sponzor najstarijeg neprekidno održavanog sportskog događaja na svijetu, uložio je u vrhunski vrtić i dnevni boravak u gradu Edirni, koji je domaćin Kirkpinara od 1924. godine.
Vidi također: Izvještaji s Kırkpınara"Mnoge stvari možete mjeriti u razvoju gradova. Možete uzeti ceste, parkove, zgrade", prenosi Habertürk izjavu gradonačelnika Edirnea Recepa Gürkana. "Ali kriteriji za razvoj zemalja su određeni. Primarni među njima su obrazovanje, kultura i umjetnost."
"Niti jedna cesta, zeleni pojas niti most neće odvesti nacije u budućnost. Ulaganje koje ćete napraviti je ulaganje u obrazovanje, kulturu i umjetnost", dodao je. "Danas smo sretni što u naš grad donosimo ovo dragocjeno obrazovanje, koje će odgojiti mog dragog brata Seyfettina Selima i našu djecu u skladu s načelima i svjetlom Mustafe Kemala Atatürka [osnivača suvremene Turske]."
Selim je na događaju rekao da namjerava da objekt bude spreman za 659. izdanje turnira Kırkpınar, koje je trebalo održati ovog ljeta prije nego što je otkazano zbog pandemije bolesti COVID-19.
Iako službeni datum još nije određen, ovaj šesterostoljetni događaj povijesno se održavao u prva dva tjedna srpnja, a tisuće hrvača okupljalo bi se u Edirniju kako bi se natjecali za titulu başpehlivana, odnosno glavnog hrvača.
Odjeveni samo u kispet – kratke kožne hlače po kojima je događaj i dobio ime – hrvači natopljeni maslinovim uljem bore se u dvobojima jedan na jedan sve dok jedan od njih ne padne na leđa. Procjenjuje se da se tijekom turnira svake godine potroši dvije tone maslinovog ulja.
Prema legendi, događaj seže u 1357. godinu kada je skupina osmanskih vojnika stala u blizini Edirne. Kako bi skratili vrijeme dok su čekali nove naredbe, 40 njih počelo se boriti hrvanjem. Čak i nakon što su ostali završili, posljednja dvojica borila su se do kasno u noć i obojica su sljedećeg jutra pronađena mrtva.
Toga godine nije bilo pobjednika, ali od tada se događaj održava svake godine, a natjecatelji se bore u parovima dok ne ostane samo jedan muškarac.