EU usvaja klimatski cilj za 2040.

Države članice Europske unije odobrile su klimatski cilj za 2040. godinu koji zahtijeva smanjenje emisija za 90 posto u odnosu na razine iz 1990. godine, pri čemu se očekuje da će većina smanjenja doći unutar bloka.

Države članice Europske unije obvezale su se na stroži rok za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Nakon glasanja Vijeća EU-a, izmjena klimatske uredbe bloka sada se primjenjuje u svih 27 država članica, zahtijevajući smanjenje emisija za 90 posto do 2040. u usporedbi s razinama iz 1990. godine.

Prema Europskoj agenciji za okoliš, emisije u 1990. godini iznosile su oko 4.726 milijuna tona ekvivalenta CO2, metrika koja uspoređuje utjecaj zatopljenja različitih stakleničkih plinova u odnosu na ugljični dioksid, najzastupljenijeg.

Za usporedbu, Centar za klimatska i energetska rješenja procjenjuje da su emisije SAD-a 1990. godine iznosile oko 6.140 milijuna tona ekvivalenta CO2, gotovo dvostruko više od kineske proizvodnje u to vrijeme i više od pet puta više od indijske.

Od 1990. godine emisije u EU smanjile su se na oko 3.000 milijuna tona do 2025. godine, prema podacima navedenima u planu. Za usporedbu, godišnje emisije procijenjene su na 5.000 do 6.000 milijuna tona u Sjedinjenim Državama, 13.000 do 14.000 milijuna tona u Kini i 3.400 milijuna tona u Indiji. Ako se u potpunosti provede, novi cilj EU-a smanjio bi emisije bloka na otprilike 470 – 480 milijuna tona ekvivalenta CO2 do 2040. godine.

Cilj za 2040. godinu zamišljen je kao međukorak između cilja smanjenja od 55 posto za 2030. i cilja neto nulte emisije postavljenog za 2050. godinu.

Prema sporazumu, većina smanjenja emisija potrebnih za postizanje cilja za 2040. godinu morat će se dogoditi unutar same Europske unije. Najmanje 85 posto od 90-postotnog smanjenja mora doći od domaćih rezova u cijelom gospodarstvu, uključujući energetiku, industriju, promet i zgrade. Poljoprivreda i korištenje zemljišta također su identificirani kao ključna područja za intervenciju.

Jedan od najspornijih elemenata odluke, i predmet dugotrajne rasprave, jest ograničena uloga dopuštena međunarodnim kreditima za ugljik. Do pet postotnih bodova ukupnog smanjenja može se postići kupnjom visokokvalitetnih kredita generiranih projektima certificiranog smanjenja emisija ili uklanjanja ugljika u partnerskim zemljama izvan Europske unije.

Ugljični kredit je tržišni certifikat koji predstavlja smanjenje ili uklanjanje jedne metričke tone ekvivalenta CO2. Krediti se generiraju projektima koji izbjegavaju emisije ili apsorbiraju ugljik, poput postrojenja za obnovljivu energiju, zaštite šuma ili sekvestracije ugljika u tlu. Vlade i tvrtke mogu kupiti te kredite i uračunati ih u svoje klimatske ciljeve.

U poljoprivredi je rasprava osobito relevantna za usjeve i krajolike koji mogu skladištiti ugljik u tlu i vegetaciji.

Ograničen broj inicijativa pokrenuo je tržišta emisijskih jedinica u sektoru maslinovog ulja, dok Međunarodno vijeće za masline radi na posebnom projektu za nagrađivanje održivog gospodarenja zemljištem. Također se nastavlja istraživanje potencijala maslinika kao skladišta ugljika za takva tržišta.

Za poljoprivredu i korištenje tla kao skladišta ugljika Europska unija razvija okvir za upravljanje ugljikom u poljoprivredi. Očekuje se da će identificirati poljoprivredne prakse koje povećavaju kapacitet tla i vegetacije za apsorpciju CO2, uključujući upravljanje maslinicima. Očekuje se da će te prakse odigrati važnu ulogu u određivanju kojim poljoprivrednim aktivnostima mogu generirati certificirane karbonske kredite.

Dio rasprave proizlazi iz znanstvenih istraživanja koja dovode u pitanje ostvaruju li mnogi projekti kompenzacije doista smanjenja emisija za koja tvrde da ih postižu.

Jedno od ponavljajućih pitanja jest "dodatnost", načelo prema kojem projekt bi trebao generirati kredite samo ako se smanjenja emisija ionako ne bi dogodila. Budući da je scenarij referentne vrijednosti hipotetičan, istraživači kažu da je često teško provjeriti proizvodi li projekt stvarne dodatne klimatske koristi, što ostavlja prostor za precijenjene procjene izbjegnutih emisija.

Nekoliko empirijskih studija također je dovelo u pitanje ukupnu učinkovitost tržišta kompenzacija. Jedna analiza kupnje korporativnih emisijskih jedinica utvrdila je da je 87 posto kompenzacija koje su koristile tvrtke imalo visok rizik da neće osigurati stvarna i dodatna smanjenja emisija.

Druga istraživanja došla su do sličnih zaključaka za specifične vrste projekata. Akademske studije koje su ispitivale kompenzacije za šume i korištenje zemljišta utvrdile su da se samo na mali dio kredita odnosi smanjenje emisija koje se može izmjeriti, pri čemu neke analize procjenjuju da manje od 16 posto izdanih kredita pruža stvarne klimatske koristi.

Zbog tih zabrinutosti znanstvenici i analitičari politike sve više tvrde da bi ugljični krediti trebali imati samo ograničenu ulogu u klimatskoj politici, pri čemu ostaju duboka smanjenja domaće emisije plinova staklenika najpouzdaniji put za smanjenje stakleničkih plinova.

"Europska unija ostaje predana vođenju globalne borbe protiv klimatskih promjena, istovremeno štiteći našu konkurentnost i osiguravajući da nitko ne bude ostavljen po strani. Današnje usvajanje značajnog klimatskog cilja za 2040. godinu pružit će industriji, građanima i ulagačima potrebnu sigurnost za čistu tranziciju u nadolazećem desetljeću", rekla je Maria Panayiotou, Ministrica poljoprivrede, ruralnog razvoja i okoliša Cipra, čija zemlja trenutno obnaša rotirajuće predsjedanje Vijećem Europske unije.