Podaci o proizvodnji maslinovog ulja u Europi otkrivaju različite trendove
Proizvodnja u Italiji i Grčkoj je naglo pala. U Španjolskoj i Portugalu je dramatično veća.
Proizvodnja maslinovog ulja u dvjema europskim regijama kreće se u različitim smjerovima.
Na Iberijskom poluotoku Španjolska i Portugal bilježe kontinuirani rast uroda maslinovog ulja do rekordnih razina tijekom posljednjih 15 godina.
Sektor je u obje zemlje (Španjolskoj i Portugalu) dobio poticaj zahvaljujući povoljnom okruženju za ulaganja u izgradnju infrastrukture i modernizaciju maslinika.
Prošle su godine obje zemlje imale izvrsne prinose, pri čemu je Španjolska proizvela 1.598.900 tona, a Portugal 115.000 tona. To su redom treća i druga najbolja berba koju su te zemlje ikada imale.
U međuvremenu, s druge strane trgovinskog bloka, Italija i Grčka zabilježile su smanjenje godišnje proizvodnje tijekom istog razdoblja i to zapanjujuće sličnom stopom.
Italija je proizvela 265.000 tona, što je treći najmanji prinos te zemlje u više od desetljeća. U Grčkoj je proizvedeno samo 225.000 tona, što također predstavlja njihovu treću najgoru žetvu u proteklom desetljeću.
Ovaj trend mogao bi biti posljedica sličnih tradicionalnih sustava uzgoja maslina koje dijele Italija i Grčka.
Na proizvodnju u ove četiri zemlje utječu brojni čimbenici, no klimatske promjene mogle bi biti jedan od najvećih. Prema riječima više meteorologa intervjuiranih za ovaj članak, regija će se općenito nastaviti zagrijavati i isušivati, uz češće sporadične epizode intenzivnih mrazova i obilnih kiša u različitim razdobljima godine.
"U načelu, globalno zatopljenje u mediteranskom području značiti će ne samo porast temperatura, već prije svega gubitak regularnosti u atmosferskim pojavama", rekao je za Olive Oil Times Jorge Olcina, voditelj klimatskog instituta Sveučilišta u Alicanteu.
Pogledajte i: Vijesti o proizvodnji maslinovog ulja"To znači da ćemo imati intenzivnije i nagle promjene vremena, s vrućim danima, nakon kojih slijede iznenadni padovi temperature; suše kratkog ali intenzivnog trajanja, prekinute epizodama obilnih kiša", dodao je Olcina. "I to će se očitovati i u istočnom i u zapadnom sektoru bez fiksne periodičnosti."
Kostas Liris, grčki agronom i stručnjak za maslinovo ulje, složio se da su slični vremenski obrasci, odnosno slični obrasci lošeg vremena u posljednjim godinama berbe, odigrali ulogu u silaznim trendovima proizvodnje grčkog i talijanskog maslinovog ulja.
"Opći klimatski uvjeti uvelike utječu na proizvodnju, a između Italije i Grčke imamo mnogo sličnosti", rekao je za Olive Oil Times. "Jug Italije i Grčke dijele istu klimu, što naravno utječe na proizvodnju i kvalitetu dobivenih ulja. Kada u Italiji ima puno hladnoće ili čak snijega, nakon dva do četiri dana imamo slično vrijeme i u Grčkoj."
Ista se shema primjenjuje i na vruće vrijeme i uvjete suše.
Giovanni Bianchi proizvođač je ulja Argali, dobitnika nagrade "Najbolje u klasi" na NYIOOC-u 2016., a masline bere iz nasada na Peloponezu, koji se nalazi u južnoj Grčkoj. Za Olive Oil Times je izjavio da su nedavni klimatski uvjeti utjecali na njegov urod i vjeruje da ti isti uvjeti utječu i na druge proizvođače u Italiji i Grčkoj.
"Moja maslinika se nalazi u Gargalianoiu na Peloponezu, gdje je klima blaga, i obično je bilo suho od lipnja do kraja kolovoza", rekao je. "No posljednjih nekoliko godina, iako ne pada kiša, vrlo je vlažno; zatim, od početka rujna, oborine su postale češće."
"Zapadna obala Peloponeza nalazi se točno nasuprot Italije i vremenski događaji se općenito odvijaju u skladu s onim što se događa u južnoj Italiji, posebice u Apuliji", dodao je Bianchi. "Poljoprivrednici na ovom području Grčke često provjeravaju vremensku prognozu za tu talijansku regiju jer se često događa da se olujni front u roku od 24 do 36 sati kreće iz Apulije na ovu obalnu crtu."
Međutim, drugi i treći najveći proizvođači u EU-u imaju više zajedničkog od samo povezanog vremena.
Tullia Gallina Toschi, profesorica na Odsjeku za poljoprivredne i prehrambene znanosti Sveučilišta u Bologni, izjavila je za Olive Oil Times da dvije zemlje dijele slične metode uzgoja i proizvodnje, što također može pomoći u objašnjavanju sličnosti u njihovim trendovima.
"Ovaj trend mogao bi biti posljedica sličnih tradicionalnih sustava uzgoja maslina koje dijele ove dvije zemlje", rekla je. "Doista, Grčka i Italija karakterizirane su fragmentiranom proizvodnjom maslinovog ulja, kojom upravljaju mali proizvođači ili čak veliki proizvođači, bez značajnog razvoja intenzivnih i superintenzivnih sustava uzgoja, koji se češće primjenjuju u Španjolskoj."
"Raspršenija i tradicionalnija proizvodnja u Italiji i Grčkoj, povezana s brojnim lokalnim sortama maslina i farmama te tipičnim proizvodnjama maslinovog ulja – kao što su PDO, PGI, monosortne i visokokvalitetne proizvodnje – dovodi do veće fluktuacije u proizvodnji maslinovog ulja tijekom godina", dodala je.
Dalje na zapad u Španjolskoj i Portugalu trend rasta u proizvodnji maslinovog ulja manje je usklađen, ali je ipak primjetno sličan.
Klima može igrati malu ulogu u tim sličnostima, ali slične tehnike proizvodnje i sve veća ulaganja glavni su pokretači ovog povećanja proizvodnje.
Jorge de Melo je izvršni direktor tvrtke Sovena, jedne od najvećih portugalskih holding grupacija u agrobiznisu. Za Olive Oil Times je izjavio da i Španjolska i Portugal imaju povoljno investicijsko okruženje, što je zauzvrat dovelo do poboljšanja uzgoja maslina i proizvodnje maslinovog ulja.
"Sektor je dobio poticaj u obje zemlje zahvaljujući povoljnom okruženju za ulaganja u izgradnju infrastrukture i modernizaciju maslinika", rekao je. "Uvođenje novih sorti i navodnjavanja dovelo je do povećanja produktivnosti u dvjema susjednim zemljama."
De Melo je naveo ulaganje u branu Alqueva u Alenteju kao primjer kako rastuća ulaganja potiču porast proizvodnje, jer je to omogućilo uzgoj superintenzivnih maslinika u regiji u kojoj se oni inače ne bi mogli uzgajati.
"Osiguravanje vode za navodnjavanje na području s dobrim poljoprivrednim predispozicijama bilo je pokretač razvoja moderne poljoprivrede koja je portugalski maslinarski sektor podigla na višu razinu s izvrsnim rezultatima u pogledu količine i kvalitete proizvedenih ulja", rekao je.
Vincenzo Benevento, iskusni agronom i neovisni znanstvenik iz Kalabrije, primijetio je da u većini slučajeva u proizvodnim područjima Italije i Grčke navodnjavanje nije sustavno te se često provodi samo u slučaju vodene opasnosti.
"Klimatski i oborinski obrasci slični su, pa čak i identični, u nekoliko područja Grčke i južne Italije, koja su odgovorna za većinu nacionalne proizvodnje maslinovog ulja", rekao je. "Tome moramo dodati sličnosti u tehnikama uzgoja, uzimajući u obzir i prosječnu veličinu gospodarstava, budući da su parcele često premale da bi omogućile učinkovit fito-sanitarni program obrane."
"Štoviše, mnoga su stabla masline stogodišnja, stoga je teško promijeniti njihov izgled i upravljanje, koje se općenito temelji na nesustavnom navodnjavanju, gnojidbi i zaštiti bilja od bolesti", dodao je. "To čini trendove proizvodnje u obje zemlje, koje također dijele sličan omjer između korištene poljoprivredne površine i broja stabala, podložnijima promjenjivosti klime."
U međuvremenu, u Španjolskoj proces uzgoja novih superintenzivnih maslinika, zajedno s optimizacijom i modernizacijom mljekova, potiče rastuću proizvodnju najvećeg svjetskog proizvođača maslinovog ulja.
"U Španjolskoj postoje dva fenomena [koja su dovela do povećanja proizvodnje]: povećanje i poboljšanje produktivnosti putem sustava za navodnjavanje te uzgoj novih plantaža." rekao je za Olive Oil Times Juan Vilar, španjolski savjetnik za maslinovo ulje.
Ta poboljšana produktivnost zauzvrat je dovela do povećanih ulaganja i u nasade maslina i u mljeve za maslinovo ulje, kako stranih tako i domaćih ulagača
"Umjesto da traže područja za sadnju maslina izvan Španjolske, investitori traže mjesta za to unutar Španjolske", rekao je Vilar. "Na primjer, u Extremaduri je u posljednjih pet godina posađeno gotovo 62.000 jutara."
Španjolska i Portugal također su posljednjih godina imale koristi od različitih vremenskih događaja koji su se dogodili upravo kada su im bili potrebni.
"Što se tiče Portugala i Španjolske, njihov porast proizvodnje djelomično je posljedica dobre kišne godine", rekao je za Olive Oil Times Rafael Pico Lapuente, direktor Asolive. "U slučaju Španjolske, također je vrijedno spomena da imamo mnogo srednjih proizvođača, čije masline se nasade naizmjenično, što znači da može doći do porasta proizvodnje kada padne kiša."
Osim ako ne dođe do klimatskih katastrofa sličnih onima koje su se ove godine dogodile u Italiji i Grčkoj – što klimatolozi nisu isključili – i Španjolska i Portugal imaju potencijal za rekordne berbe u nadolazećim godinama, prema Vilara.
"U Španjolskoj postoji kapacitet za proizvodnju dva milijuna tona ako vrijeme posluži", dodao je. "S druge strane, Portugal će za više od pet godina biti peta najveća proizvođačka zemlja na svijetu."
Međutim, bez povećanja ulaganja i odmak od poljoprivrednih praksi koje se oslanjaju na oborine u Italiji i Grčkoj, Vilar je predvidio da će se proizvodnja ondje nastaviti smanjivati.
"Grčka i Italija će, korak po korak, gubiti na važnosti", rekao je.
Gotovo su sigurne teže sezone uzgoja diljem Mediterana. Dok se Španjolska i Portugal prilagođavaju optimiziranjem procesa uzgoja i mljevenja, Gallina Toschi, profesorica poljoprivrede i prehrambenih znanosti na Sveučilištu u Bologni, smatra da će Grčka i Italija morati usmjeriti svoj fokus na kvalitetu proizvodnje.
Prema podacima NYIOOC-a, velike padajuće fluktuacije u količinama nisu bile popraćene gubitkom kvalitete ni u jednoj od te dvije zemlje. Zapravo, Italija i Grčka nastavile su poboljšavati kvalitetu svojih maslinovih ulja, osobito u posljednje dvije godine, što se može vidjeti u stalnom porastu ukupnog broja nagrada, kao i nagrada za zlato i najbolje u klasi koje su proizvođači primili.
"Što se tiče kvalitete, mogu reći da je naš panel analizirao i ocijenio izvrsna ekstra djevičanska maslinova ulja, raznolika u okusu, iznimno mirisna i posebno bogata polifenolima", rekla je Gallina Toschi.