Kvaliteta je ključna za rastući sektor maslinovog ulja u Urugvaju
Sektor maslinovog ulja ove bi godine trebao doseći pola milijuna litara, a predstavnici industrije kažu da je ključ daljnjeg rasta kvaliteta.
S proširenjem proizvodnje i međunarodnim priznanjima, urugvajski sektor maslinovog ulja u nastajanju bilježi stalan rast od 2002. godine, a ni ova godina nije iznimka.
Samo bi Brazil mogao apsorbirati 100 posto urugvajske proizvodnje
Izvještaji navode da će ta mala poljoprivredna zemlja ove godine proizvesti oko 550.000 litara, čime će četverostruko nadmašiti prošlogodišnje brojke. Predviđa se da će Urugvaj do 2020. godine proizvoditi više od 10 milijuna litara godišnje.
Površina pod uzgojem maslina također bilježi eksponencijalni rast. Prema La Red 21, zemlja godišnje dodaje u prosjeku 1000 hektara, od čega je 95 posto posvećeno proizvodnji maslinovog ulja.
Ovaj spektakularan rast uvelike je posljedica sve većih stranih i domaćih ulaganja u industriju, koja je doživjela obnovljeni polet nakon ekonomske krize 2002. godine. U posljednjem desetljeću u industriju je uloženo više od 50 milijuna američkih dolara, a sljedeće godine četiri dodatna pogona za preradu maslina bit će dodana 16 postojećih.
"[Investitori] tražili su alternative proizvodima koji su se u to vrijeme proizvodili u Urugvaju. Potražnja za zdravom hranom desetljećima je rasla diljem svijeta, a maslinovo ulje smatralo se mogućnošću za neke od tih skupina investitora", rekao je Alberto Peverelli, potpredsjednik Asociación Olivícola del Uruguay (Asolur), u intervjuu za En Perspectiva.
Unatoč ovom brzom rastu obujma, Urugvaj nipošto nije veliki proizvođač, čak ni u usporedbi s drugim zemljama u regiji. Argentina trenutno posvećuje više od 100.000 hektara proizvodnji maslina.
Kako bi bili konkurentni na međunarodnom tržištu, urugvajski proizvođači odlučili su se usredotočiti na kvalitetu umjesto na količinu.
"Kvaliteta je ključna. Urugvaj, unatoč tome što proizvodi količine o kojima ovdje govorimo, nije zemlja koja se može natjecati na međunarodnoj razini po pitanju volumena, stoga moramo težiti kvaliteti. Vrlo je važno nastaviti raditi na tom aspektu", rekao je Peverelli.
Iako domaća potrošnja ostaje relativno visoka za tu regiju, s prosječnim Urugvajcem koji godišnje konzumira oko 400 grama, izvoz ostaje glavni prioritet za industriju, pri čemu Brazilu je dodijeljen poseban status.
"Uspjeli smo pristupiti tržištima u Europi i SAD-u, ali znamo da je budućnost u Brazilu i Sjedinjenim Državama. Brazil je posebno važan zbog svoje blizine i logističke jednostavnosti. Samo bi Brazil mogao apsorbirati 100 posto urugvajske proizvodnje."