Tajne uspješne proizvodnje maslinovog ulja u Peruu
Na neobičnoj lokaciji za uzgoj maslina, osnivač Oasis Olives suočava se s izvanrednim izazovima.
Dok se proizvođači diljem južne hemisfere pripremaju za brzo nadolazeću berbu 2024., čovjek iza Oasis Olivesa nalazi se u jedinstvenoj poziciji.
Osnivač John Symington slijedio je neobičan put koji ga je vodio iz svijeta informacijske tehnologije do sadnje maslina u središnjem Peruu, a kasnije i u Australiji.
Morali smo pronaći načine za manipulaciju stablima kako bismo potaknuli pouzdano cvjetanje jer (Peru) nema dovoljno hladne temperature tijekom zime.
"Moje iskustvo nije bilo u poljoprivredi. Radio sam u IT-u", rekao je Symington za Olive Oil Times. "Imao sam tvrtku za računalni softver koju sam prodao i tražio sam nešto vrijedno truda."
Želio je ulagati u projekt koji bi koristio ljudima i planetu te donosio povrat ulaganja. Symington se naposljetku odlučio za sadnju maslina kako bi se apsorbirao ugljik i stvorila lokalna radna mjesta u peruanskoj pustinji.
Vidi također: U potrazi za svježinom – hladne noći potrebne su maslinama u Grčkoj(Naziv Oasis Olives potječe od malih oaza koje se nalaze u pustinji središnjeg Perua, što ukazuje na prisutnost podzemnih rezervi vode.)
"Projekt u Peruu predložio mi je netko koga sam poznavao i bio sam dovoljno naivan da pomislim: 'Da, idemo to napraviti'", rekao je.
Izvorno, Symington je planirao biti pasivni ulagač. Kontakt koji mu je predstavio prijedlog projekta također mu je predstavio tim za upravljanje i agronomiju, dok je Symington trebao osigurati kapital.
"Povremeno sam putovao u Peru, ali svugdje sam vidio mrtva stabla i bilo je jasno da postoje veliki problemi, pa sam se uključio", rekao je Symington. "Da sam gledao isključivo tu investiciju, vjerojatno bih odustao da nije bilo tvrdoglavog ponosa."
Tvrtka je dobila ime po oazama koje se nalaze u pustinji središnjeg Perua. (Fotografija: John Symington)
Symington je unajmio novog lokalnog menadžera i agronoma da vode poslovanje, ali je također odlučio da i sam treba naučiti više o uzgoju maslina i proizvodnji maslinovog ulja.
"Kupio sam zapuštenu maslinu u Australiji kako bih je obnovio i prošao kroz cijeli proces berbe, postavljanja mlina i proizvodnje ulja prije nego što smo dospjeli do iste faze u Peruu, kako bih mogao učiti u Australiji i osigurati da se stvari u Peruu rade ispravno", rekao je.
Prvo australsko maslinovo nasad posađen je u blizini Kialle, u Viktoriji, nekoliko sati sjeverno od Melbournea. Od tada je Oasis Olives također započeo s poljoprivrednim i mljevnim operacijama u Zapadnoj Wimmeri, nešto manje od 400 kilometara zapadno od Kialle, te u Malleeju, u Južnoj Australiji.
Oko polovice maslinovog ulja tvrtke proizvodi se u Peruu – 700.000 litara u dobroj godini. Većina te proizvodnje izvozi se u rasutom stanju u Sjedinjene Države i Australiju.
Symington je rekao da je ideju o sadnji blizu Pisca, otprilike 500 kilometara sjeverozapadno od povijesne regije uzgoja maslina u zemlji, preporučilo lokalno vodstvo i njegov prvi agronom, uglavnom zbog dostupnosti vode u tom području.
Iako masline u Pisku nisu uobičajene, to područje je poznatije po svojoj povijesnoj proizvodnji vina. (Fotografija: John Symington)
"Otišao sam tamo i razgovarao s vlastima", rekao je. "Njihov savjet bio je otići u Pisco prvenstveno zato što je tamo bila dostupna voda. Voda je ključna u tom dijelu Perua jer tamo ne pada kiša, pa morate imati pristup vodonosnicama."
"Kako se ispostavilo, to nije dobro područje i morali smo pronaći načine za manipulaciju stablima kako bismo osigurali pouzdano cvjetanje jer zimi nema dovoljno niskih temperatura", dodao je Symington.
U početku je agronom tražio sorte maslina koje zahtijevaju manje sati hladnoće, znajući od samog početka da bi visoke zimske temperature mogle biti problem. Međutim, sorte koje je odabrao nisu rodile.
"Slučajno smo otkrili da im, ako zagrizemo koru stabala, možemo dati poticaj da u određenoj mjeri nadoknade nedostatak hladnih sati", rekao je Symington.
Okidanje maslina podrazumijeva odrezivanje tanke trake kore oko cijelog debla. "Na taj način krošnja hrani korijenski sustav", rekao je Symington. "Okidanje zadržava dio energije u krošnji otprilike u vrijeme cvatnje, a to je dovoljno da potakne stablo na dobru cvatnju."
Okržljavanje maslina podrazumijeva rezanje trake kore s debla, što zadržava energiju u krošnji i ublažava posljedice nedostatka sati hladnoće. (Fotografija: John Symington)
Symington je slučajno naišao na rješenje nakon što je jedne nedjelje šetao maslinikom. "Pronašao sam granu koja je bila zaglavljena između dvije druge grane", rekao je. "Kora je bila oguljena i to je bila jedina grana na stablu s dobrim cvatnjom."
Nakon konzultacija s Leandrom Ravettijem, sada suizvršnim direktorom tvrtke Cobram Estate, Symington je saznao da se prstenasto rezanje prakticiralo i u drugim dijelovima svijeta u kojima se uzgajaju masline kako bi se postiglo jednokratno povećanje proizvodnje, ali se nije široko koristilo kao metoda za ublažavanje utjecaja nedostatka sati hladnoće.
Oasis Olives sada redovito primjenjuje tu praksu kako bi osigurala proizvodnju u svojim peruanskim nasadima. "Neki su drugi uzgajivači u Peruu također to usvojili", rekao je Symington.
Iako tvrtka još nije morala primijeniti prstenasto rezanje na svojim plantažama u Australiji, Symington je rekao da viša prosječna godišnja temperatura u Peruu daje uvid u ono s čime bi se maslinici u Australiji mogli suočiti u najekstremnijim scenarijima klimatskih promjena.
"Biti u Peruu, gdje doista imamo problem s visokim temperaturama, možda nam pomaže da u Australiji budemo svjesniji onoga što nam klimatske promjene mogu donijeti u budućnosti", rekao je.
Uzgoj maslina u peruanskoj pustinji pružio je Symingtonu uvid u potencijalne izazove s kojima bi se njegove australske maslinike mogle suočiti u nekim najgora scenarija klimatskih promjena. (Fotografija: John Symington)
Uz visoke zimske temperature, Symington je naveo političku nestabilnost kao jedan od izazova s kojima se Oasis Olives suočava u proizvodnji maslinovog ulja u Peruu.
"U Peruu smo imali slučajeva kada naši radnici nisu mogli doći do farme jer su nemiri blokirali autocestu", rekao je. "To je zasigurno nešto s čime se ne moramo nositi u Australiji i zbog toga Peru čini malo nepredvidljivijim i problematičnijim za upravljanje."
Uoči trenutne berbe, Oasis Olives se također suočava s rastućim cijenama energije u Peruu nakon što je kratkoročni nedostatak kiše u planinama smanjio dostupnost dosad bogatih hidroelektričnih rezervi te zemlje. U međuvremenu su i više cijene plina podigle cijenu glavnog alternativnog izvora energije.
Iako su troškovi rada u Peruu znatno niži, Symington je rekao da se u prosjeku izjednačuju s onima u nasadima tvrtke Oasis Olives u Australiji zbog niže produktivnosti i nedostatka mehanizacije.
John Symington i njegov tim u Peruu. (Fotografija: John Symington)
"Troškovi rada su niski u Peruu, ali treba puno više radne snage", rekao je. "Imamo prilično mnogo osoblja u Peruu za ono što radimo", rekao je. "Postoje neki poslovi koje u Peruu ne mehaniziramo toliko kao u Australiji."
"Također trebamo imati osoblje za sigurnost. Imamo i kuhinju te kuhinjsko osoblje koje priprema ljudima doručak i ručak", dodao je.
Uz dodatno osoblje, Symington je rekao da postoje i drugi administrativni troškovi te složen porezni sustav kojim se treba snalaziti, što zahtijeva veće uredsko osoblje. "Sve se te stvari zbrajaju", rekao je.
Iako su rastući troškovi donekle bili nadoknađeni rastućim globalnim cijenama maslinovog ulja na izvoru, Symington je rekao da Oasis Olives nije u potpunosti iskoristio prednosti tih poskupljenja.
"Većina naše maslinovine prodana je unaprijed i imali smo određeno povećanje, ali mala povećanja koja smo zabilježili u posljednjoj sezoni vjerojatno su pokrila porast troškova gnojiva, radne snage, dizela, a sada i troškova električne energije", rekao je.
"Još smo uvijek bili znatno ispod tržišnih cijena jer smo cijene dogovorili unaprijed i također smo pokušali postojeće kupce donekle zaštititi od utjecaja", dodao je Symington. "Nadamo se da će cijene još neko vrijeme ostati visoke i da ćemo moći početi ostvarivati dobit. Do sada je dobit bila minimalna."
Unatoč izvornom planu da bude pasivni ulagač u Peruu, Symington ostaje predan tamošnjim operacijama uzgoja maslina i mljevenja u tvrtki.
Iako Oasis Olives godišnje proizvodi oko 700.000 litara maslinovog ulja, očekuje se da će berba 2024. biti znatno manja. (Fotografija: John Symington)
Do pandemije bolesti COVID-19, posjećivao bi ga dvaput godišnje kako bi pregledao nasade prije berbe i tijekom sezone mljevenja.
Međutim, ti dvaput godišnji posjeti prestali su s početkom pandemije 2020. godine, koja je pustošila Peru. Prema centru za resurse o koronavirusu Sveučilišta Johns Hopkins, Peru je zabilježio najveći broj smrtnih slučajeva pripisanih bolesti na 100.000 ljudi (665,84) i najviši zabilježeni omjer smrtnosti (4,9 posto) na globalnoj razini.
Između 2020. i 2023., kada je centar prestao prikupljati podatke, u Peruu je zabilježeno 219.539 smrtnih slučajeva. "Jedan od naših viših članova osoblja umro je od bolesti Covid-19, a svi smo izgubili prijatelje i rođake zbog bolesti Covid-19", rekao je Symington.
Ipak, berba i proizvodnja maslina su se nastavile zahvaljujući statusu tvrtke kao proizvođača hrane.
Symington je sposobnost tvrtke da prevlada izazove berbe 2020. pripisao svom tehničaru za mljevenje, Albertu Serralhi. "Njegov portugalski tim i naš lokalni tim pobrinuli su se da berbe budu uspješno dovršene tijekom Covida-19", rekao je.
"Alberto, posebice, organizirao je vize za svoj tim kako bi ušli u zemlju koja se zatvarala i održao ih u Peruu dok su drugi stranci ulazili u letove za evakuaciju, ne znajući hoće li biti još letova za evakuaciju kako bi se vratili kući," dodao je Symington. "Imali su veliku sreću što su se uspjeli ukrcati na let za evakuaciju nizozemske vlade baš na kraju žetve."
Gledajući prema 2024. godini, Symington očekuje lošu žetvu u Peruu. Dužnosnici u zemlji očekuju da će proizvodnja biti prilično niska, u rasponu od 700 do 1000 tona.
Unatoč izazovima, Symington je optimističan u pogledu budućnosti tvrtke Oasis Olives u Australiji i Peruu. (Fotografija: John Symington)
U međuvremenu, Symington očekuje da će i berba u Australiji biti "značajno manja" nego prošle godine, djelomično zbog toga što mnoge maslinike ulaze u "izvanberbu" u prirodnom ciklusu naizmjeničnog rađanja masline.
"Bila je kasna mraznica otprilike tjedan dana prije otvaranja cvjetova, što je utjecalo na proizvodnju diljem Južne Australije", dodao je. "Naše nasade nisu katastrofalno pogođene, ali je rod manji. Mnogi drugi imaju manji rod nego mi."
Unatoč očekivanim poteškoćama ove sezone, Symington je uvjeren da će proizvodnja nastaviti rasti, osobito kako sadi više u Australiji.
"U Australiji smo zasadili mnogo novih nasada", rekao je. "Još uvijek povećavamo proizvodnju u Australiji, koja će biti veća nego u Peruu. No trenutno su vjerojatno otprilike na istoj razini."
Unatoč priznatoj naivnosti kad je prije 15 godina ulazio u industriju, Symington ne žali ništa i raduje se budućnosti.
"To je dobra industrija, ali ljudi nisu u njoj da bi brzo zaradili," rekao je. "Proizvodimo zdrav proizvod. Proizvodimo kvalitetan proizvod i profitabilni smo."
"Stoga sam sretan što sam u industriji maslinovog ulja, pozitivan sam u vezi s trenutnom situacijom i pozitivan sam u vezi s našim budućim smjerom", zaključio je Symington.