Učinkovitost prehrambenog sustava može doći nauštrb otpornosti

Prehrambeni sustavi osmišljeni s naglaskom na učinkovitost ne moraju nužno biti najotporniji kada dođe do šokova.

U svijetu sve više pogođenom ekstremnim vremenskim prilikama i brzo mijenjajućim se geopolitičkim okolnostima, višak ne bi uvijek trebao biti smatran neefikasnošću. Nova globalna studija sugerira da alternativni izvori hrane mogu pomoći zemljama da apsorbiraju šokove, a da se oni ne pretvore u pogoršanje nesigurnosti hrane.

Neka očita viškompliciranost može učinkovito funkcionirati kao osiguranje. – Christophe Béné, Alliance of Bioversity International

"Naša analiza razmatra raznolikost izvora iz kojih zemlje nabavljaju hranu. Otkrili smo da je veća višestrukost opskrbe hranom povezana s većom sposobnošću ublažavanja šokova i ograničavanja njihovog prevođenja u pogoršanje nesigurnosti opskrbe hranom," rekao je za Olive Oil Times Christophe Béné, glavni autor rada i glavni znanstvenik u Savezu Bioversity International i CIAT-a.

Prehrambeni sustavi obuhvaćaju sve što je uključeno u prehranu stanovništva, od proizvodnje i prerade do prijevoza, skladištenja, distribucije i potrošnje, zajedno s institucijama, infrastrukturom i tržištima koja podržavaju te aktivnosti.

Béné je rekao da studija ne sugerira da je učinkovitost neželjena. Naprotiv, ona ukazuje na to da optimizacija "pojedinačnog lanca vrijednosti" — niza aktivnosti i poduzeća uključenih u dovod određenog prehrambenog proizvoda do potrošača — "ne mora nužno optimizirati otpornost prehrambenog sustava u cjelini."

"Ono što se pod normalnim uvjetima može činiti suvišnim može postati iznimno vrijedno kada se jedan izvor ili ruta prekine", rekao je.

Unutar pojedinačnih vrijednosnih lanaca smanjenje neiskorištenog kapaciteta, ograničavanje skladištenja ili oslanjanje na manje dobavljača može imati ekonomskog smisla.

Obavljenu studiju, objavljenu u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, provelo je 27 istraživača iz institucija diljem svijeta. Istraživači su proučavali podatke iz 87 zemalja u razdoblju od 2011. do 2019. godine, analizirajući 11 čimbenika koji mogu utjecati na to koliko dobro prehrambeni sustavi podnose šokove.

Ti čimbenici uključivali su težinu šokova koje su zemlje doživjele, razinu prihoda, učinkovitost vlade, društveni kapital, volatilnost cijena hrane i dostupnost alternativnih izvora hrane.

Kako bi izmjerili potonje, istraživači su koristili Indeks fleksibilnosti izvora prehrane FAO-a, koji procjenjuje raznolikost hrane dostupne putem domaće proizvodnje, zaliha i uvoza, a time i dostupnost alternativnih opcija nabave kada dođe do poremećaja.

"Naši rezultati ističu da, među zemljama, sama ozbiljnost šokova ne određuje koliko je sigurnost opskrbe hranom pogođena", rekla je Béné.

Kako bi ispitali tu vezu, istraživači su usporedili zemlje izložene različitim kombinacijama katastrofa i kriza, uključujući ekstremne vremenske događaje, sukobe, gospodarske šokove i epidemije, te su ispitali kako se prevalencija pothranjenosti mijenjala tijekom vremena.

U zasebnoj, širem deskriptivnom analizi koja obuhvaća 105 zemalja, nisu pronašli jasan obrazac koji bi pokazivao da su zemlje pogođene težim šokovima nužno doživjele veće poraste pothranjenosti. Neke zemlje, posebice u Južnoj i jugoistočnoj Aziji, suočile su se s šokovima iznad svjetskog prosjeka, a ipak su poboljšale svoje rezultate u pogledu sigurnosti hrane.

Ta je razlika središnja za definiciju otpornosti u radu: sposobnost prehrambenog sustava da oslabiti ili odvojiti vezu između šoka koji doživljava i posljedičnih posljedica po prehrambenu sigurnost.

Statistička analiza identificirala je tri čimbenika čije je poboljšanje unutar zemlje bilo povezano s manjim pogoršanjem pothranjenosti: viši BDP po stanovniku, veća učinkovitost vlade i veća viškost opskrbe hranom.

Rezultati su također pokazali da su zemlje s jačim društvenim kapitalom imale tendenciju boljih dugoročnih rezultata, dok je stalna volatilnost cijena hrane bila povezana s većim fluktuacijama u pothranjenosti.

Socijalni kapital odnosi se na mreže povjerenja, suradnje i odnosa u zajednici koje pomažu ljudima i institucijama da se međusobno usklade i podrže, osobito tijekom kriza.

"Stoga se otpornost ne može jednostavno svesti na to koliko je neka zemlja bogata", rekla je Béné.

Ovaj nalaz o višku je posebno značajan jer postavlja pitanja o tome kako su prehrambeni sustavi tradicionalno optimizirani.

Béné je napomenula da su prethodna istraživanja pokazala kako višak unutar pojedinačnog lanca vrijednosti obično ima svoju cijenu. Održavanje alternativnih dobavljača, transportnih ruta, skladišnih kapaciteta ili drugih oblika rezervnih kapaciteta može se činiti manje učinkovitim od usredotočavanja na najjeftiniju ili najučinkovitiju opciju.

Međutim, na razini cijelog prehrambenog sustava ta se računica mijenja. Izvor opskrbe koji se čini nepotrebnim kada tržišta i logistika normalno funkcioniraju može odjednom postati ključan kada drugi izvor bude narušen sušom, ratom, prirodnom katastrofom ili gospodarskom krizom.

Ipak, Béné je upozorio da se studija ne tumači kao dokaz jednostavne razmjene u kojoj se učinkovitost mora žrtvovati kako bi se postigla otpornost.

"Naša studija ne kvantificira kompromis između učinkovitosti i otpornosti", rekao je.

Umjesto toga, nalazi sugeriraju razmatranje učinkovitosti na duljem vremenskom horizontu. Sustav osmišljen za minimiziranje troškova i neiskorištenog kapaciteta u normalnim uvjetima može se pokazati daleko skupljim kada dođe do poremećaja.

"Neka očita viškom funkcionalnost može učinkovito poslužiti kao osiguranje", rekao je Béné.

Međutim, to osiguranje ne bi se trebalo tumačiti kao recept da se jednostavno gradi duplikirana infrastruktura ili gomila veće zalihe.

Studija posebno mjeri diversifikaciju izvora opskrbe hranom. Ne utvrđuje je li ta višestrukost važnija od alternativnih prometnih pravaca, skladišnog kapaciteta ili više dobavljača.

"Posebno smo pronašli dokaze o važnosti diversifikacije izvora opskrbe hranom", rekao je Béné. "Iz naše analize ne možemo reći je li ova vrsta viška važnija od, primjerice, alternativnih transportnih ruta, skladišnog kapaciteta ili više dobavljača."

"Za donositelje politika poruka stoga nije jednostavno 'stvorite više viška', već izbjegavanje pretjerane ovisnosti o pojedinačnim izvorima ili putevima, uz istovremeno jačanje institucionalnih kapaciteta koji omogućuju prehrambenim sustavima da predvide šokove i na njih odgovore", rekla je Béné.

Ta poruka postaje sve relevantnija kako se prehrambeni sustavi suočavaju s preklapajućim izvorima poremećaja, od ekstremnih vremenskih prilika povezanih s klimatskim promjenama do ratova, pandemija i gospodarske nestabilnosti. Sama studija usredotočuje se na akutne šokove, a ne na dugoročne pritiske poput postupnog zatopljenja.

Béné je rekla da se ista pitanja mogu postaviti i za visoko specijalizirane poljoprivredne vrijednosne lance, poput maslinovog ulja, iako studija nije ispitivala pojedinačne proizvode.

Za sektor maslinovog ulja to postavlja povezano pitanje: iako specijalizacija može učiniti proizvodnju i trgovinu učinkovitijima, ona također može koncentrirati ovisnost o određenim regijama, dobavljačima ili rutama. U sektoru koji je uvelike usmjeren na Mediteran i sve je izloženiji klimatskim ekstremima, ravnoteža između učinkovitosti i otpornosti mogla bi postati teža za ignorirati.