Kako bi opadajuća solarna aktivnost mogla utjecati na uzgoj maslina u Sredozemlju

Kako mediteranska klima postaje sve nepredvidljivija, uzgoj maslina suočava se s rastućim prijetnjama.

Teški učinci klimatskih promjena sve će se više ispreplitati s desetljećima očekivanog pada solarne aktivnosti.

Prema nedavnoj studiji, takav scenarij predstavlja izazov za dugoročnu održivost, ekonomsku isplativost i produktivnost uzgoja maslina.

Vidi također: Istraživači razvili algoritam za predviđanje potencijala uroda na temelju klimatskih podataka

Istraživanje, objavljeno u časopisu Communications Earth & Environment, proučilo je 8.000 godina zapisa o peludu diljem istočnog Sredozemlja.

Ovi podaci pružaju dugoročnu perspektivu o tome kako su klimatski varijabli, uključujući oborine i solarno zračenje, utjecali na prinose maslina tijekom vremena.

Ključni doprinos istraživanja leži u pokazivanju kako promjene u fotosintetskoj aktivnosti snažno moduliraju produktivnost masline.

Iako su fiziološke veze između fotosinteze i čimbenika poput svjetlosti, oborina, temperature i ugljičnog dioksida dobro utvrđene, nova istraživanja otkrivaju kako su dugoročne fluktuacije u solarnoj radijaciji i sezonskim padalinama povijesno utjecale na prinose maslina diljem istočnog Sredozemlja.

"Danas i u nadolazećim desetljećima, glavni pokretači vodnog stresa u mediteranskim regijama uzgoja maslina su smanjenje oborina te porast temperatura i evapotranspiracije," Nick Marriner, koautor studije i ravnatelj istraživanja na Francuskom nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS), rekao je za Olive Oil Times.

"Optimalni prinosi postižu se unutar uskog raspona oborina od 330 do 370 milimetara. Iznad tog raspona proizvodnja plodova naglo opada", dodao je. "Štoviše, kako padaline opadaju, očekuje se povećanje stope evapotranspiracije, što dodatno opterećuje već ionako marginalna područja za uzgoj."

Iako ovaj raspon oborina pruža vrijednu referentnu vrijednost, on se ne primjenjuje jednolično na cijelom Mediteranu.

"Iako se pokazatelj temelji na povijesnim i suvremenim podacima, ne mora nužno biti univerzalno primjenjiv na sve sorte masline ili regije", rekao je Marriner.

"U praksi je raspon od 330 do 370 milimetara snažna smjernica, ali regionalne varijacije u vrsti tla, vođenju nasada i karakteristikama sorte mogu pomaknuti optimalni prozor za berbu za nijansu", dodao je.

Studija također ističe manje poznat, ali rastući izazov: nadolazeći Veliki solarni minimum.

Prema NASA-i, "tijekom velikog minimuma solarna magnetizacija slabi, sunčeve pjege se pojavljuju rijetko i na Zemlju dopire manje ultraljubičastog zračenja."

Očekuje se da će takav fenomen imati samo blag utjecaj na površinske temperature, koje će nastaviti rasti zbog onoga što 97 posto klimatologa smatra ljudskim uzrokovanim globalnim zatopljenjem.

Ipak, tijekom ovog razdoblja smanjene solarne aktivnosti intenzitet solarne radijacije koja doseže Zemlju smanjit će se, što bi potencijalno moglo utjecati na fotosintezu.

Istraživači su identificirali 2.350-godišnji ciklus u proizvodnji peluda masline koji usko prati solarnu aktivnost, naglašavajući ulogu zračenja u oblikovanju dugoročnih trendova prinosa.

"Kako globalne temperature rastu, veće stope evapotranspiracije dodatno će pojačati stres od suše, osobito u sustavima koji se uzgajaju na kišnicu", rekao je Marriner. "Naša studija naglašava da bez navodnjavanja ti uvjeti mogu premašiti adaptivne granice čak i sorti otpornih na sušu."

"Masline bi mogle pretrpjeti nepovratnu fotosintetsku štetu", dodao je.

Ova vrsta oštećenja zabilježena je na stablima izloženima dugotrajnoj suši i toplinskom stresu. Može doći do trajne nesposobnosti stabla da sunčevu svjetlost pretvori u energiju.

U takvim uvjetima oporavak se obično smatra rijetkim ili čak nemogućim.

Kako bi se suočili s ovom višestrukom prijetnjom, prilagodba će biti ključna. Jedan obećavajući smjer leži u genetskom poboljšanju.

"Selekcija sorti i oplemenjivanje ključni su alati za prilagodbu tim stresorima", rekao je Marriner. "Kultivari s ranom sposobnošću rađanja i tolerancijom na sušu i nisku zračenost već se razvijaju, s novim sortama poput Askala, Barnee, Kadeša i Maalota."

"Osim toga, strategije rezidbe koje poboljšavaju prodor svjetlosti i prozračnost krošnje mogu pomoći u optimizaciji fotosinteze pri smanjenoj solarnoj radijaciji", dodao je.

Studija procjenjuje da količina oborina potrebna za učinkovit razvoj ploda u većini mediteranskih maslinarskih regija iznosi od 290 do 410 milimetara tijekom fenološkog ciklusa, posebno od ožujka do studenog.

Kada količina oborina padne ispod te granice, ili kada ekstremni vremenski uvjeti skrate razdoblja cvatnje i plodonošenja, pati i prinos i kvaliteta ulja.

Strategije prilagodbe već se testiraju diljem regije.

Studija provedena 2024. godine u Španjolskoj ocijenila je 12 sorti maslina na toleranciju suše u uvjetima na terenu.

Istraživači su otkrili da sorte poput Empeltre i Cornicabre pokazuju veću fiziološku otpornost na stres od suše, ističući potencijal za odabir sorti bolje prilagođenih budućim klimatskim scenarijima.

Ostali odgovori su ekološki. U sjevernoj Africi, na primjer, proizvođači sve više usvajaju prakse očuvanja kao što su malčiranje, korištenje organskih poboljšivača tla poput biochar-a i uključivanje pokrovnih usjeva za poboljšanje zadržavanja vode i zdravlja tla.

Te su prakse pomogle nekim uzgajivačima da održe zdrave nasade i postignu prinose visoke kvalitete čak i u rekordno sušnoj berbi 2023./24.

"Geografska promjena je već u tijeku i moglo bi ih biti još", rekao je Marriner. "Vodeće zemlje zapadnog Sredozemlja [u proizvodnji maslinovog ulja], poput Španjolske i Italije, već su zabilježile pad prinosa."

Prema znanstveniku, istočno Sredozemlje također se suočava s oštrim padom proizvodnje.

"Ako se ovi trendovi nastave, sasvim je moguće da ćemo vidjeti širenje proizvodnje maslina u umjerenije zone, uključujući sjeverni Mediteran ili čak regije okrenute Atlantskom oceanu", rekao je Marriner.

"U regijama pogođenim sušom povećat će se ovisnost o navodnjenim plantažama, iako to stvara zabrinutosti oko održivosti i druge izazove", dodao je.

U Libanonu, zemlji s tradicijskim uzgojem maslina na kišnim padalinama, studije su otkrile da porast temperatura skraćuje sezonu rasta, što potencijalno dovodi do sve nepravilnijih prinosa.

Te su izazove dobro poznati lokalnim uzgajivačima. Karim Arsanios, vlasnik tvrtke Solar Olives na sjeveru Libanona, rekao je za Olive Oil Times da njegova farma neprestano testira i usvaja nove strategije ublažavanja i prilagodbe.

"U Solaru primjenjujemo biodinamički pristup poljoprivredi. Pokušavamo stvoriti ekosustav koji nadilazi održivost i postaje regenerativan", rekao je Arsanios.

Prema istraživačima, u kontekstu klimatskih promjena ravnoteža koja je podržavala mediteransku kultivaciju masline sve je krhkija.

"Razumijevanje granica prilagodljivosti masline ključno je. Naši nalazi upućuju na to da bez proaktivnih strategija prilagodbe ključne regije uzgoja masline mogle bi se boriti za održavanje produktivnosti", napisali su autori u svojoj studiji.

"Dugoročna održivost neće ovisiti samo o biološkim i agrotehničkim inovacijama, već i na prepoznavanju i rješavanju ekoloških pragova koji oblikuju održivost uzgoja maslina," zaključili su istraživači.

---