Svjetska potrošnja maslinovog ulja nije porasla od 2003. godine, iako je broj stanovnika veći za milijardu.

Bezbrojni su istraživanja dokazala zdravstvene prednosti maslinovog ulja. Zašto danas konzumiramo manje nego prije 14 godina?

Možete reći što god želite o dokazanim zdravstvenim prednostima maslinovog ulja. Kako je to kamen temeljac poznate mediteranske prehrane. Kako su bezbrojne studije u proteklom desetljeću pokazale da pomaže u borbi protiv raka, Alzheimerove bolesti, dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Ljudi koji jedu maslinovo ulje čak imaju i veći mozak. Obično su sretniji.

Ipak, čak i uz čvrsto utvrđene zdravstvene prednosti maslinovog ulja i s više visokokvalitetnih maslinovih ulja dostupnih nego ikad prije, ljudi 97 posto vremena biraju manje zdrava ulja iz sjemenki.

Potrošnja maslinovog ulja nije se promijenila 14 godina. Prema podacima Međunarodnog vijeća za masline (IOC), čiji je posao promovirati njegovu potrošnju diljem svijeta. Čak i s gotovo 1,2 milijarde više usta za nahraniti, sada jedemo manje maslinovog ulja nego 2003. — kada su još uvijek proizvodili Volkswagenove žabre.

Godine 2003. svjetska godišnja potrošnja maslinovog ulja po stanovniku iznosila je 452 ml. Danas je to oko 391 ml. To ne govori mnogo o veličini naših mozgova.

I za to ne možemo kriviti društvene mreže. Zapravo, Instagram gori od food porna s prugama zelenog zlata koje preletimo dok posežemo za onom velikom žutom bocom ulja kanola ili kukuruza. (Pod 'mi' mislim na vas.)

Poznati kuhari nadmašuju jedni druge u hiperboli – jedna je čak skovala izraz 'EVOO' (a zatim je brzo dokazala da o njemu ne zna gotovo ništa).

A ipak, svi mi jedemo u prosjeku oko 2/10 čajne žličice maslinovog ulja dnevno (čak i uz pomoć naših grčkih prijatelja). Jedemo barem 30 puta više ulja uljane repice.

IOC je odbio zahtjev za komentar o povratku potrošnje maslinovog ulja na razine iz ere Nokia telefona. Ta međuvladina organizacija ostala je bez novca otkako je Europska komisija, pod pritiskom lobija za ulja iz sjemenki, ukinula veći dio financiranja IOC-a, prema riječima Fausta Luchettija koji je vodio IOC od 1987. do 2002. godine.

Luchetti, koji je nedavno, nakon 15 godina, oslobođen optužbi za financijske nepravilnosti koje su potjecale iz njegova mandata u Madridu, vodio je IOC tijekom njegova zlatnog doba kada se potrošnja maslinovog ulja gotovo udvostručila. Od tada je potrošnja stagnirala.

"Kada sam preuzeo dužnost 1987. godine, potrošnja maslinovog ulja u SAD-u iznosila je 25.000 tona, od čega je polovica bila esterificirana ulja", rekao je Luchetti za Olive Oil Times. "Shvatio sam da je prva stvar koju smo morali učiniti bila poboljšati kvalitetu. Ako smo željeli povećati potrošnju, trebao nam je proizvod koji je doista odgovarao onome što smo govorili o ekstra djevičanskom maslinovom ulju, s njegovim nutritivnim svojstvima, organoleptičkim i biološkim vrijednostima i tako dalje."

"Do sredine 80-ih tipičan američki potrošač maslinovog ulja još uvijek bio je imigrant s mediteranskog područja, osobito Talijan, koji nije obraćao pozornost na kvalitetu i konzumirao je proizvod koji je imao vrlo malo zajedničkog s ekstradjevičanskim maslinovim uljem", dodao je Luchetti. "Godinama je potrošnja stagnirala, oko 15.000 – 20.000 tona, jer su potrošači bili siromašni ljudi koji si nisu mogli priuštiti visoke troškove za masti u svojoj prehrani."

Luchetti je krenuo s poboljšanjem kvalitete proizvoda dok je grupa angažirala istraživače. "Stvorili smo mrežu istraživača koji su proučavali svojstva ekstradjevičanskog maslinovog ulja i doveli do rezultata koji su široko prihvaćeni."

"U osnovi, od sredine 80-ih do ranih 1990-ih pokušavali smo senzibilizirati potencijalne potrošače, posebno Amerikance, širenjem znanstvenih spoznaja", prisjetio se Luchetti. "Konačno smo počeli ubirati plodove našeg rada na Međunarodnoj konferenciji o mediteranskoj prehrani na Harvard School of Public Health 1993. godine, koja je konačno popularizirala svojstva ekstradjevičanskog maslinovog ulja."

"Danas IOC više ne provodi znanstvena istraživanja i, u tom smislu, želio bih naglasiti stav Organizacije da (promicanje znanstvenih istraživanja) više nije potrebno jer (vjeruju) da je ono što je već učinjeno bilo dovoljno", rekao je Luchetti.

IOC-u bi to moglo biti u pravu. Studije o zdravstvenim dobrobitima ekstradjevičanskog maslinovog ulja — i mediteranske prehrane — nižu se jedna za drugom od Luchettijeva mandata u Vijeću, s financiranjem te skupine ili bez njega.

Možda je ispravno pretpostaviti da je zdravost ekstradjevičanskog maslinovog ulja do sada opće poznata. Nažalost, jednako raštrkana je i zbrka. Potrošači sumnjaju u kvalitetu maslinovog ulja i većina ne može utvrditi je li ulje koje kupuju autentično ili ne.

Ljudi znaju da je ekstra djevičansko maslinovo ulje zdravo. Također su gledali prilog emisije 60 Minutes o ulozi mafije u talijanskom agrobiznisu sa scenama u kojima policajci vježbaju kušanje maslinovog ulja. Čitali su sada već zloglasnu infografiku New York Timesa — onu za koju nijedan pisac ne bi priznao da ju je napisao — koja je sadržavala toliko netočnosti da je Times morao izbrisati veći dio, i to tek nakon što je šteta već bila nanesena.

I čuli su za bombastičnu studiju UC Davis, financiranu od strane kalifornijskih proizvođača maslinovog ulja, koja je uvozna maslinova ulja nazvala prijevarama (iako su neka domaća bila takva također), objavivši 2010. izvješće koje se od tada u senzacionalističkom medijskom izvještavanju izvrće, iskrivljuje i pretjeruje.

Na polici s uljima ljudi na jedno uho slušaju koliko je EVOO zdrav, dok im drugo odjekuje nepovjerenjem i sumnjom: ostavite maslinovo ulje, uzmite kanolu.

"Vjerujem da vidimo učinak negativnih priča o kvaliteti i pouzdanosti maslinovog ulja", rekao je Joseph R. Profaci, izvršni direktor Sjevernoameričke udruge za maslinovo ulje.

"Početak naglog pada rasta potrošnje podudara se s objavom izvješća UC Davis i traje sve do danas jer se ta i druga izvješća ponavljaju do besvijesti — obično putem pogrešnog tumačenja, namjernog ili ne, u obliku naslova za klikanje i obmanjujućih promotivnih priča", rekao je Profaci. "Negativne vijesti stvaraju prepreku za privlačenje novih korisnika u ovu kategoriju."

Međutim, ti novi korisnici ne bi bili toliko podložni dezinformacijama da su osnaženi da sami odluče je li maslinovo ulje onoliko dobro koliko bi trebalo biti. Osnovni je problem u tome što većina uopće ne zna kakav bi dobar ekstradjevičanski maslinov ulje trebao imati okus.

Zapravo, danas nam je dostupno više visokokvalitetnih maslinovih ulja nego ikad prije u povijesti. Visokokvalitetno ekstra djevičansko maslinovo ulje trebalo bi imati arome svježeg voća; trebalo bi biti gorko sa strane jezika; trebalo bi peckati u grlu.

Ovdje je 521 marka iz 22 zemlje. One su ovogodišnje dobitnice nagrada na natjecanju NYIOOC World Olive Oil Competition. Pronađite nekoliko, kupite ih i naučite koliko izvrstan može biti ekstra djevičanski maslinov ulje. Zatim ga usporedite s uljem koje ste koristili i ispričajte prijateljima. I osjetite kako vam se mozak povećava.