Izvješće: Klimatske promjene i degradacija okoliša ugrožavaju sigurnost hrane u Europi
Iako u Europi ne postoji neposredna prijetnja sigurnosti hrane, izvješće je utvrdilo da mnogi različiti čimbenici utječu na proizvodnju hrane i mogli bi narušiti njezinu dostupnost.
Europska komisija objavila je analizu različitih službi Komisije o glavnim čimbenicima koji utječu na sigurnost hrane u državama članicama Europske unije.
Sigurnost hrane definira se kao "stanje u kojem svi ljudi, u svakom trenutku, imaju fizički i ekonomski pristup dovoljnoj, sigurnoj i hranjivoj hrani koja zadovoljava njihove prehrambene potrebe i prehrambene preferencije za aktivan i zdrav život."
Analiza je utvrdila učinke različitih čimbenika na sigurnost hrane, uključujući klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i degradaciju okoliša, lanac opskrbe hranom te političke i sociokulturne čimbenike.
Vidi također: Svjetska banka ulaže gotovo 30 milijardi eura u poboljšanje globalne sigurnosti hrane"Biofizički i okolišni čimbenici ostavljaju veliki trag na zemljištu kao glavnom resursu EU-a za proizvodnju hrane, potičući promjene u pokrivaču tla i načinu korištenja zemljišta, a time utječući na sustave proizvodnje hrane", stoji u izvješću analize Komisije.
Analiza je također utvrdila da i drugi nepredvidivi čimbenici, poput pandemije bolesti COVID-19 i ruske invazije na Ukrajinu, mogu značajno poremetiti proizvodnju i opskrbu hranom diljem EU-a.
Izvješće je istaknulo prekomjernu upotrebu kemijskih pesticida kao značajnu prijetnju obilju hrane u Europskoj uniji.
"Trenutačni intenzivni poljoprivredni model, koji se temelji na kemijskim pesticidima, vjerojatno će predstavljati prijetnju prehrambenoj sigurnosti na srednji rok zbog gubitka bioraznolikosti, vjerojatnog porasta štetnika, pada zdravlja tla i gubitka oprašivača koji su ključni za poljoprivrednu proizvodnju", navodi se u izvješću.
U analitičkom izvješću dalje se procjenjuje da troškovi nastali isključivo zbog degradacije tla u EU-u iznose oko 15 milijardi eura godišnje.
Degradacija okoliša
Ekološko propadanje odnosi se na pogoršanje prirodnog okoliša zbog raznih ljudskih aktivnosti kao što su zagađenje, krčenje šuma, erozija tla i prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa. To je značajan ekološki problem koji utječe na prirodnu ravnotežu planeta, što dovodi do negativnih utjecaja na ekosustav, ljudsko zdravlje i gospodarstvo. Neki od uobičajenih oblika degradacije okoliša uključuju onečišćenje zraka, onečišćenje vode, degradaciju tla, klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti. Ti problemi često proizlaze iz ljudskih aktivnosti poput industrijalizacije, poljoprivrednih praksi i urbanizacije. Negativne posljedice degradacije okoliša mogu se ublažiti praksama održivog razvoja koje promiču očuvanje prirodnih resursa i minimiziraju utjecaj ljudskih aktivnosti na okoliš.
Potrebna je kombinacija mjera za promicanje održivog upravljanja zemljištem i tlom, uz istovremenu podršku različitim namjenama zemljišta, kao što su stambeno graditeljstvo, poljoprivreda, proizvodnja energije i turizam, kako bi se posljedice intenzivne poljoprivrede učinile manje teškim.
Analiza je također pokazala da južna Europa, osobito mediteranska regija, pati od vodnog stresa, zatopljenja i pustarenja.
S obzirom na to da klimatski modeli predviđaju porast od 2 do 5 °C u nadolazećim desetljećima ako se ne poduzmu mjere ublažavanja, postoji sve veći rizik od višestrukih novih prijetnji proizvodnji hrane na tom području.
Na primjer, neuobičajeni vremenski uvjeti, izbijanja štetnika i invazivne alogene vrste mogu na kraju dovesti do nestašice proizvoda i viših cijena hrane.
Strategije poput poboljšanja zdravlja tla i njegove sposobnosti zadržavanja vode, prelaska na usjeve koji zahtijevaju manje vode i primjene sustava navodnjavanja koji štede vodu mogle bi značajno ublažiti utjecaj klimatskih promjena u regiji.
Još jedna prijetnja prehrambenoj sigurnosti EU-a proizlazi iz starenja poljoprivrednog stanovništva, pri čemu je samo jedan od pet voditelja gospodarstava mlađi od 45 godina i sve manje mladih ulazi u poljoprivrednu djelatnost.
Prema Komisiji, poduzete su mjere za ublažavanje utjecaja klimatskih promjena na poljoprivrednu industriju kontinenta i za zaustavljanje pada broja poljoprivrednika u EU-u.
"Povjerenstvo nastoji poboljšati trenutnu razinu otpornosti poljoprivrede EU-a što je više moguće koristeći razne pristupe i alate", rekao je izvor iz Europske komisije za Olive Oil Times.
"Strategija EU-a za prilagodbu, Uredba o LULUCF-u [skup obvezujućih obveza za smanjenje emisija stakleničkih plinova u poljoprivredi i šumarstvu] i nova Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) EU-a instrumenti su koji mogu potaknuti rješenja za prilagodbu i poboljšati otpornost poljoprivrednog sektora na klimatske rizike", dodala je izvor.
"Kako bi se ojačala otpornost naših poljoprivrednika, novi ZPP ima za cilj osigurati pravedan prihod poljoprivrednicima, poboljšati njihov položaj u prehrambenom lancu, potaknuti klimatsku akciju (uključujući mjere prilagodbe), podržati generacijsku obnovu te poticati znanje i inovacije", nastavio je izvor.
U izvješću se navodi da je primjena tehnologije u poljoprivrednom sektoru EU-a također ključna za osiguravanje visoke razine proizvodnje hrane uz minimalan utjecaj na prirodne resurse.
Nova tehnološka rješenja mogla bi poboljšati dostupnost hrane povećanjem produktivnosti, smanjenjem gubitaka usjeva i jačanjem sigurnosti opskrbe hranom.
Međutim, klimatske promjene mogle bi promijeniti obrasce uzgoja, uglavnom u južnim mediteranskim zemljama.
"Iako je izuzetno teško ispravno procijeniti vjerojatnost promjena u uzgoju određenih usjeva, sigurno je da klimatske promjene utječu na europsku poljoprivredu i zahtijevaju prilagodbu poljoprivrednih sustava i poljoprivrednika", rekao je izvor.
Izvor je dodao da se očekuje pad produktivnosti usjeva u južnim europskim regijama i porast na sjeveru. Istovremeno će češći ekstremni vremenski događaji uzrokovati rasprostranjene i štetne posljedice diljem Europe.
"Porast temperature i povezano produljenje vegetacijske sezone omogućuju širenje uzgoja određenih jednogodišnjih i višegodišnjih usjeva prema sjeveru, čime se potencijalno povećava prinos usjeva", navela je komisija.
"S druge strane, to može otežati uzgoj određenih usjeva u drugim regijama ili dovesti do značajnog smanjenja prinosa zbog toplinskog stresa", dodali su.
"Nedavna istraživanja pokazala su da će se pojava klimatskih ekstremnih događaja (kao što su toplinski stres, suša, intenzivne oborine) u EU-u vjerojatno postupno povećavati, pri čemu se predviđa primjetno veći utjecaj u jugozapadnim regijama EU-a", nastavila je komisija.
Nekoliko mjeseci prošle godine Španjolska i Portugal, smješteni na jugozapadnom rubu Europe, suočili su se s produljenim sušnim razdobljem koje je ozbiljno narušilo proizvodnju usjeva, uključujući i prinos maslinovog ulja, u obje zemlje Iberijskog poluotoka.
U međuvremenu je prošlog prosinca Komisija pokrenula Instrument za praćenje opskrbe hranom i sigurnosti hrane kako bi pružila informacije o pokazateljima koji utječu na sigurnost hrane u EU-u, kao što su suše, rastući troškovi prijevoza i energije te izbijanja bolesti životinja. Sustav će također prikazivati podatke o postojećim zalihama osnovnih poljoprivrednih proizvoda.
Analiza Komisije o sigurnosti hrane u EU-u zaključila je da dostupnost hrane danas u Europi nije ugrožena.
Međutim, pristupačnost hrane sve je veći problem za kućanstva zbog inflacije koja podiže cijene. Nadalje, većina država članica provodi kratkoročne programe subvencioniranja kako bi podržala kućanstva u potrebi, umjesto općenitijih programa otpornijih na budućnost.
"Po definiciji, sigurnost hrane ima kratkoročnu dimenziju: ljudi moraju imati pristup hrani svaki dan, a ne samo sutra", stoji u izvješću. "To zahtijeva politike koje osiguravaju jamčenje sigurnosti hrane u sve četiri njezine dimenzije u kratkoročnom razdoblju."
Općenito, za učvršćivanje prehrambene sigurnosti u EU-u potreban je "sistemski pristup". Taj pristup trebao bi uključivati mjere u mnogim različitim sektorima, uključujući poljoprivredu i ribarstvo, klimu, okoliš i energiju, istraživanje i inovacije, trgovinu, zdravstvo i socijalnu skrb.
Dodatno, obiteljima s niskim primanjima treba posvetiti posebnu pozornost kako bi im se osigurao pristup svakodnevnoj zdravoj i hranjivoj hrani.
"Analiza naglašava da postoji suštinska hitnost za djelovanje", stoji u izvješću. "U nesigurnom i nestabilnom kontekstu, prijelaz na održivi prehrambeni sustav trebao bi i dalje usmjeravati političke, strateške i programske aktivnosti EU-a."