Studija o oleinskoj kiselini i raku možda se ne odnosi na maslinovo ulje

Studija Sveučilišta Yale otkrila je da prehrana bogata oleinskom kiselinom potiče razvoj tumora gušterače kod miševa predisponiranih za tu bolest, no istraživači i stručnjaci za prehranu upozoravaju da se ti nalazi ne bi trebali tumačiti kao dokaz protiv ekstradjevičanskog maslinovog ulja.

Nova studija Sveučilišta Yale otkrila je da prehrane bogate oleinskom kiselinom potiču razvoj tumora gušterače kod miševa genetski predisponiranih za tu bolest, dok se činilo da prehrane bogate polinezasićenim masnim kiselinama to suzbijaju. Objavljeno u časopisu Cancer Discovery, istraživanje je potaknulo nova pitanja o tome kako se nalazi povezani s pojedinačnim masnim kiselinama prenose, odnosno ne prenose, na hranu iz stvarnog svijeta poput ekstradjevičanskog maslinovog ulja.

Istraživači su osmislili niz prehrana koje su osiguravale isti broj kalorija, ali su se razlikovale po sastavu masti, te su ih hranili mužjacima sklone adenokarcному žlijezde gušterače, najčešćem obliku bolesti. Prehrane bogate oleinskom kiselinom, uključujući one na bazi maslinovog ulja, suncokretovog ulja s visokim udjelom oleinske kiseline i ulja krkave s visokim udjelom oleinske kiseline, poticale su stvaranje tumora. Prehrane bogate polinezasićenim mastima imale su suprotan učinak.

Istraživači su se oslonili na dobro utvrđen model raka gušterače poznat kao KC miš, koji nosi mutaciju KRAS ograničenu na gušteraču. Mutacije u KRAS-u nalaze se u više od 90 posto pacijenata s rakom gušterače i smatraju se ključnim pokretačem bolesti.

Ako se ne liječe, ovi miševi s vremenom razviju rak gušterače. Christian Ruiz, prvi autor studije, rekao je da model omogućuje istraživačima proučavanje čimbenika koji mogu ubrzati ili suzbiti stvaranje tumora, uključujući prehranu.

"Otkrili smo da je izvor masti diktirao količinu bolesti koju su miševi razvili", rekao je Ruiz za Olive Oil Times. "Prehrana bogata oleinskom kiselinom uzrokovala je veću bolest, dok je prehrana bogata polinezasićenim mastima bila manje tumorogena."

Biološko objašnjenje, rekao je Ruiz, usredotočeno je na ferroptozu, oblik stanične smrti uzrokovan nakupljanjem oksidiranih lipida ovisnih o željezu u staničnim membranama. Kada polinezasićene masne kiseline u fosfolipidima membrane dožive nekontroliranu oksidaciju, stanice se mogu dovesti do ferroptoze, procesa koji se čini da djeluje kao prirodan mehanizam suzbijanja tumora u gušterači.

"Ferroptosa je oblik stanične smrti koji je posljedica nekontrolirane oksidacije lipida", rekao je Ruiz. "Oleinska kiselina, zbog svoje kemijske strukture, otporna je na oksidaciju. A budući da je otporna na oksidaciju, stanice postaju otporne na ferroptosu."

Kod raka gušterače čini se da ferroptosa funkcionira kao mehanizam suzbijanja tumora.

"Ako tumor opskrbite oleinskom kiselinom, tada je tumor zaštićen od ferroptoze", rekao je Ruiz.

Kako bi pronašli paralelne obrasce kod ljudi, tim je analizirao uzorke krvi i zdravstvene kartone gotovo 488.000 sudionika iz U.K. Biobanka, velike britanske dugoročne zdravstvene baze podataka. Sudionici s većim količinama mononezasićenih masnih kiselina u krvi imali su veću vjerojatnost razvoja raka gušterače, dok se kod onih s višim omjerom polinezasićenih prema mononezasićenim mastima činilo da je manja vjerojatnost razvoja bolesti.

Podaci o ljudima imali su jedno važno ograničenje.

"Kratki odgovor je ne", rekao je Ruiz na pitanje mogu li razine oleinske kiseline u krvi otkriti njezin izvor u prehrani. "Ako mjerite oleinsku kiselinu u krvi, ne možete reći odakle potječe. Mi je zapravo i sami proizvodimo."

Ta razlika postaje značajna prepreka pri pretvaranju nalaza u prehrambene preporuke.

"Oleinska kiselina nije isto što i maslinovo ulje", rekao je Ruiz.

Iako je jedna od eksperimentalnih prehrana koristila maslinovo ulje kao svoj primarni izvor masti, Ruiz je upozorio da se nalazi ne bi trebali tumačiti kao izravna procjena maslinovog ulja kao namirnice.

"Jedna od prehrana bila je na bazi maslinovog ulja i ona je poticala rak kod miševa", priznao je Ruiz. "Međutim, maslinovo ulje sadrži mnoge sastojke, ne samo oleinsku kiselinu."

Ta zapažanja odjekuju kod Mary Flynn, izvanredne profesorice medicine na Sveučilištu Brown, koja je desetljećima proučavala maslinovo ulje i mediteranske prehrambene obrasce. U razgovoru za Olive Oil Times, Flynn je rekla da se nalazi temeljeni na izoliranim masnim kiselinama trebaju tumačiti s oprezom kada se primjenjuju na ljudsku prehranu.

"Oleinska kiselina jedna je od najzastupljenijih masnih kiselina u ljudskom tijelu", rekla je Flynn.

Također je napomenula da se prehrambene masti nikada ne konzumiraju izolirano. Trigliceridi, molekule koje prenose masne kiseline u hrani i u tijelu, uvijek sadrže mješavinu zasićenih, jednostruko nezasićenih i višestruko nezasićenih masnih kiselina.

"Ne biste imali situaciju kakva postoji u stvarnom svijetu u kojoj masne stanice preplavljuju stanice", rekla je Flynn.

Flynn je nadalje napomenula da nije oleinska kiselina ta koja čini ekstradjevičansko maslinovo ulje zdravim.

"Iako je maslinovo ulje bogato MUFA-om, sadržaj MUFA-e ne objašnjava zašto je EVOO zdrav", rekla je. "To su fenoli u EVOO-u."

Studije koje uspoređuju rafinirano maslinovo ulje s ekstradjevičanskim maslinovim uljem, primijetila je Flynn, dosljedno ukazuju na fenolne spojeve, a ne na oleinsku kiselinu, kao izvor zdravstvenih dobrobiti maslinovog ulja. Ta se razlika posebno važnom pokazuje pri tumačenju opservacijskih studija temeljenih na krvnim biomarkerima ili bodovnim sustavima prehrane.

Flynn je napomenula da mononezasićene masti mogu potjecati i iz mnogih drugih izvora osim maslinovog ulja. U Sjedinjenim Državama, na primjer, govedina je povijesno bila jedan od najvećih izvora mononezasićenih masti u prehrani, dok sada razna biljna ulja znatno doprinose ukupnoj količini. Kao rezultat toga, viša razina mononezasićenih masti u krvi ne mora nužno ukazivati na veću konzumaciju maslinovog ulja, što otežava tumačenje povezanosti u britanskoj biobanki.

Zajedno, nalazi istraživača i Flynnovi komentari ističu izazove u pretvaranju istraživanja u praktične prehrambene savjete.

Studija sa Yalea pruža nove dokaze da sastav masnih kiselina može utjecati na biologiju raka gušterače putem mehanizama koji uključuju ferroptozu. Istovremeno, i Ruiz i Flynn naglasili su da je odnos između oleinske kiseline, prehrambenih obrazaca i ljudskog zdravlja vrlo složen.

"Obožavam maslinovo ulje, zar ne?" rekao je Ruiz. "Ovaj rad nije promijenio način na koji konzumiram maslinovo ulje."