Talijanski sektor maslina mora se usredotočiti na kvalitetu za budući uspjeh, navodi se u izvješću.
Nedostatak suradnje u cijelom sektoru šteti dobiti proizvođača, prema studiji poljoprivrednog instituta.
Talijanski sektor maslinovog ulja uvelike zaostaje ispod svog potencijala zbog nedostatka zajedničke vizije i čvrstih podataka na kojima bi se trebala razvijati budućnost industrije, prema najnovijem izvješću Instituta za usluge poljoprivrednom tržištu (Ismea).
Izvješće detaljno analizira talijanski sektor maslinovog ulja, analizira njegove troškove i infrastrukturu te ističe prilike koje se otvaraju pred uzgajivačima i proizvođačima u suradnji s vodećim poljoprivrednim udrugama.
Povezanost među različitim dionicima u lancu maslinovog ulja od iznimne je važnosti. No, vjerojatno bismo trebali gledati širu sliku, favorizirajući uključivanje novih dionika, kao što su turizam i restorani.
Nije slučajno da izvješće dolazi uoči pregovora EU-a o novoj Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP), koja će od 2023. do 2027. osigurati sredstva za europski poljoprivredni sektor.
Cijela talijanska industrija maslinovog ulja procjenjuje se na 3 milijarde eura, prema podacima Ismea, što čini nešto više od tri posto cjelokupnog talijanskog prehrambenog sektora.
Vidi također: Potrošnja i izvoz talijanskih PDO i PGI proizvoda nastavljaju rastiIzvješće je započelo svoju analizu sektora s uzgajivačima, zaključivši da je proizvodnja maslina previše fragmentirana. Prema Ismei, prosječna maslinika obuhvaća samo 1,8 hektara, što je znatno ispod devet hektara prosječne talijanske poljoprivredne tvrtke.
Nadalje, u izvješću se dodaje da 97 posto svih poduzeća za uzgoj maslina u zemlji vodi jedna osoba. Tri posto poduzeća koja posluju u većem obujmu uglavnom se nalaze na sjeveru Italije i često se temelje na poduzetničkijem pristupu, dodaje se u izvješću.
"Koncurentnost je veliki problem za cijeli talijanski sektor maslinovog ulja", izjavila je za Olive Oil Times Anna Rufolo, voditeljica sektora maslinarstva pri Talijanskoj konfederaciji poljoprivrednika (CIA). CIA je bila među udrugama koje su surađivale s Ismeom na izvješću.
"Morat ćemo nastaviti raditi na prevladavanju slabosti, kao što su fragmentacija proizvodnje i tržišta ili često različita dinamika troškova", dodala je.
Uz visoku razinu fragmentacije sektora, izvješće Ismea također je utvrdilo da mnogi od tih poljoprivrednika ulaze u tradicionalnu dob za umirovljenje te da je ponuda mlađih poljoprivrednika koji bi ih zamijenili oskudna.
Manje od pet posto specijaliziranih maslinika upravljaju maslinari mlađi od 40 godina.
Ta se brojka povećava na osam posto u širem poljoprivrednom sektoru. Prema indeksu starenja koji koristi Ismea, na svakog mladog maslinara u Italiji dolazi 11 maslinara starijih od 65 godina.
Izvješće Ismee također je istaknulo da su mnogi maslinici u zemlji naseljeni starijim stablima, što smanjuje učinkovitost proizvodnje.
Stabla posađena na više od 61 posto namjenskih površina pod maslinicima stara su 50 ili više godina. Stabla mlađa od 11 godina pokrivaju samo tri posto cjelokupne površine pod maslinama.
Na temelju svoje analize, izvješće Ismee zagovaralo je uvođenje više nasada visoke i superintenzivne gustoće u zemlji kako bi se povećala profitabilnost sektora. Međutim, izvješće je također priznalo važnost tradicionalnih i malih obiteljskih nasada za nacionalnu kulturu i identitet.
Prema izvješću, samodostatna proizvodnja maslina čini 30 posto ukupne proizvodnje maslinovog ulja u zemlji.
"Iako postoji nekoliko područja gdje se može razviti intenzivna proizvodnja maslina, politike se moraju prilagoditi raznolikosti uvjeta s kojima se proizvođači suočavaju", rekao je Rufolo. "Modeli koji su funkcionirali u drugim zemljama ne mogu se uvijek primijeniti na naša područja. S obzirom na to, kvaliteta i veza s teritorijem ostaju u fokusu za obnovljenu konkurentnost."
Sveukupno, najbolji načini za ublažavanje troškova nastalih zbog fragmentirane prirode uzgoja maslina i proizvodnje maslinovog ulja, kako se navodi u izvješću Ismee, jesu usmjeravanje na promicanje kvalitete i stvaranje veće sinergije među različitim dijelovima sektora maslinovog ulja.
Prilika leži u daljnjem razvoju maslinovih ulja certificiranih s zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI) ili zaštićenim zemljopisnim nazivom (ZZN), jedinstvenih regionalnih proizvoda zaštićenih od strane Europske unije.
U izvješću se dodaje da se može učiniti više, budući da se među 42 PDO-a i šest PGI-ja proizvodi samo oko 10.000 tona maslinovog ulja, što predstavlja između dva i tri posto ukupne godišnje proizvodnje Italije.
Vidi također: Italija obećava gotovo 70 milijuna eura za sektor maslinovog ulja i stolnih maslinaVisoka kvaliteta talijanskog ekstra djevičanskog maslinovog ulja i njegove često međunarodno hvaljene mješavine maslinovih ulja predstavljaju temelj uspjeha tog sektora na svjetskim tržištima, prema Ismei.
Između 2017. i 2019. godine izvoz talijanskog ekstradjevičanskog maslinovog ulja porastao je za 10 posto u volumenu, što iznosi 250.000 tona, što je više od 80 posto ukupnog izvoza maslinovog ulja. Većina tog izvoza bila je namijenjena Sjedinjenim Američkim Državama i Njemačkoj.
Međutim, većina vrijednosti koju sektor ostvaruje izvoзом dolazi od operacija koje miješaju uvozna maslinova ulja s domaćom proizvodnjom. Manje od 30 posto nacionalne proizvodnje čini 100-postotno talijansko maslinovo ulje.
Izvješće je također naglasilo obnovljeni fokus na proizvodnju organskog maslinovog ulja, koja je povezana s višim troškovima proizvodnje, ali i boljom prodajnom vrijednošću. Iz tih je razloga izvješće Ismee signaliziralo da bi više sredstava iz Zajedničke poljoprivredne politike trebalo biti usmjereno na promicanje organske poljoprivrede.
Trenutačno je 18 posto od više od milijun hektara posvećenih uzgoju maslina u Italiji ekoloških farmi, iako se samo sedam od 100 farmi usredotočuje na ekološki uzgoj i proizvodnju.
Ipak, ti brojevi stalno rastu: 2019. godine organski uzgajivači maslina gotovo su dosegli 200.000 hektara. Iako organsko ekstra djevičansko maslinovo ulje čini 11 posto ukupne nacionalne proizvodnje, njegova vrijednost doseže 15 posto zbog viših cijena koje postiže na tržištu.
U anketi provedenoj na 50 tvrtki koje se bave uzgojem maslina iz Apulije, Sicilije, Kalabrije i Toskane – koje obuhvaćaju otprilike 65 posto nacionalnih maslinika – gotovo polovica uzorka, 47 posto, bavi se ekološkim uzgojem maslina.
U prosjeku troškovi proizvodnje za ove ekološke uzgajivače iznose 2,66 € po hektaru. Prosječna bruto operativna dobit, izračunata bez uvažavanja javnih sredstava, iznosi 1,19 € po hektaru.
"U budućnosti bi se politike trebale više usredotočiti na podršku područjima uzgoja maslina koja su konkurentnija na međunarodnom tržištu, a istovremeno izbjegavati zabrinjavajući i rastući fenomen napuštanja maslinika u marginalnim područjima, gdje maslina ima ulogu krajobraznog resursa i potrebna je za sprječavanje hidrogeološke nestabilnosti", navodi se u izvješću.
Ismea je zaključila da bi se talijanski dužnosnici trebali usredotočiti na razvoj jače veze između poljoprivrednika, mljekara, te industrije punjenja i marketinga. Također je tvrdila da bi sredstva iz Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) imala najveći učinak kada bi pomogla u promicanju tih napora.
"Povezanost među različitim dionicima u lancu maslinovog ulja od iznimne je važnosti", rekao je Rufolo. "No, vjerojatno bismo trebali gledati širu sliku, favorizirajući uključivanje novih dionika, kao što su turizam i restorani."
"To su sektori koji su postali ključni za druge poljoprivredne sektore i isto se mora dogoditi s barem dijelom proizvodnje maslinovog ulja", dodala je. "Trebali bismo uključiti stručnjake koji tradicionalno nisu povezani s lancem maslinovog ulja i proširiti našu viziju s proizvodnog lanca na proizvodni sustav."