Izvješće: Samo trećina talijanskih proizvođača maslinovog ulja je konkurentna
Izvješće Instituta za usluge poljoprivrednog i prehrambenog tržišta bavi se rastućim trgovinskim deficitom Italije u maslinovom ulju, pri čemu proizvodnja stagnira posljednjih pola desetljeća, dok uvoz i potrošnja rastu.
Novi izvještaj Instituta za usluge poljoprivrednog i prehrambenog tržišta (Ismea) razotkrio je rastuće izazove Italije u trgovini maslinovim uljem.
U posljednjih nekoliko usjevnih godina proizvodnja talijanskog maslinovog ulja bilježi silazni trend. U međuvremenu potrošnja maslinovog ulja i dalje znatno nadmašuje proizvodnju, što znači da su uvozi nužni za zadovoljavanje unutarnje potražnje.
Tradicija je postala vrijednost koju treba braniti po svaku cijenu te je marginalizirala najbolje poljoprivredne prakse i znanost, koje bi umjesto toga mogle pomoći u isplativom povećanju obujma proizvodnje i prihoda poljoprivrednika.
Kao rezultat toga, uvoz maslinovog ulja znatno je veći od izvoza, a sektor je dosljedno trpio negativan trgovinski bilancu, pri čemu je 2020. bila rijetka iznimka.
Prema podacima Ismea, nacionalna proizvodnja u posljednje četiri poljoprivredne godine u prosjeku je iznosila 288.000 tona, što je otprilike trećina sveg maslinovog ulja koje su proizvele, trgovale i plasirale talijanske tvrtke.
Vidi također: Italija prestigla Španjolsku kao najvećeg dobavljača maslinovog ulja SAD-u, pokazuju podaciU istom razdoblju uvoz maslinovog ulja iznosio je u prosjeku 566.000 tona, od čega je 478.000 tona bilo namijenjeno za lokalnu potrošnju. Zasebno, 344.000 tona maslinovog ulja namijenjeno je za izvoz, dok je ostatak išao za industrijske aktivnosti.
Prema Ismei, golema razlika među različitim vrstama i veličinama proizvođača maslinovog ulja u Italiji dio je razloga za trenutnu tržišnu situaciju.
Sektor se sastoji od više od 600.000 tvrtki, od kojih se samo 11 posto smatra "visoko konkurentnima". Dvadeset i šest posto tih poljoprivrednih poduzeća smatra se "potencijalno konkurentnima" zbog njihove specijalizacije u uzgoju maslina ili njihove sposobnosti da dosegnu tržišta koja pružaju prostor za rast.
Preostalih 63 posto svih tvrtki koje proizvode maslinovo ulje smatra se "marginalnim". To su srednje velike tvrtke koje nisu specijalizirane za maslinovo ulje i ne poduzimaju ono što je potrebno da bi dosegle tržište i proširile svoje djelatnosti.
Još jedan dio "marginalnih" proizvođača čine mala poduzeća koja se povremeno bave uzgojem maslina ili obiteljska mala gospodarstva koja plasiraju svoje proizvode na tržište, ali ne ostvaruju relevantne količine.
Među "marginalnim" proizvođačima ubrajaju se i mali proizvođači čija je djelatnost usmjerena na samopotrošnju ili izravnu prodaju malim lokalnim kupcima. Od ukupne prodaje obiteljima, koja čini 70 posto prodaje talijanskog maslinovog ulja, 26 posto otpada na samopotrošnju ili izravnu prodaju.
Talijansko udruženje uljane industrije (Assitol) potvrdilo je da su odnosi unutar proizvodnog lanca i nedostatak učinkovite integracije najslabije točke tog sektora.
"Ako danas uspijevaju i novi i tradicionalni konkurenti, to je zato što znaju djelovati kao cjelina, primjenjujući inovacije i, u novije vrijeme, pridajući vrijednost održivosti", izjavila je za Olive Oil Times Anna Cane, predsjednica skupine za maslinovo ulje pri Assitolu.
Dodala je da su to razlozi zašto je nedavno osnovana Međuprofesionalna organizacija za maslinovo ulje (FOOI). Organizacija se usredotočuje na pomaganje svim vrstama proizvođača maslinovog ulja da povećaju svoju konkurentnost na tržištu.
"Put je još uvijek vrlo dug, ali već smo u nekoliko slučajeva uspjeli eksperimentirati s novim sporazumima koji donose dobre rezultate", rekla je Cane.
Prema Ismei, segmentacija talijanskog sektora postaje očita već na samom pogledu na broj mljekara.
"U Španjolskoj, gdje proizvodnja maslinovog ulja znatno premašuje milijun tona, postoji između 1600 i 1700 mljekara", rekla je Ismea. "U Italiji postoji 4470 mljekara… od kojih je samo 20 posto zadržarskih mljekara."
Ipak, Ismea je rekla da je blizina mljekara područjima proizvodnje toliko važna da se čak i visoki troškovi mogu opravdati.
"Sedamdeset i šest posto talijanskih mljeka obrađuje manje od 500 tona maslina", rekla je Ismea. "Iako njihov velik broj povećava troškove cjelokupnog sektora, njihova dostupnost u blizini područja proizvodnje omogućuje preradu maslina unutar 24 sata od berbe, što je ključan čimbenik kvalitete."
Među najkonkurentnijim talijanskim tvrtkama za proizvodnju maslinovog ulja su mala poljoprivredna gospodarstva koja su visoko specijalizirana i snažno usmjerena na kvalitetu svog proizvoda. Te tvrtke često ovise o vlastitoj mlavili ili surađuju s obližnjim specijaliziranim tvrtkama.
"Pandemija bolesti COVID-19 zbližila je proizvođače i potrošače, jer potrošači sve više traže prave majstore maslinovog ulja", izjavila je za Olive Oil Times Antonella Rosati, vlasnica Tenute Foggiali u Apuliji.
"To je trend koji treba cijeniti, koji se ne bi trebao zaustaviti, i vidim znakove da uzliježe zahvaljujući mnogim mladim maslinarima koji se usredotočuju na proizvodnju visoke kvalitete", dodala je.
Tradicija i visokokvalitetni proizvodi u kombinaciji s najnovijom tehnologijom u fokusu su mnogih srednjih i malih proizvođača koji gledaju na međunarodna tržišta na kojima pokazuju da mogu biti konkurentni.
Ipak, izvješće Ismea naglašava kako ekstra djevičanska maslinova ulja certificirana statusom zaštićene oznake izvornosti (ZOI) i zaštićenog zemljopisnog označavanja (ZZO) predstavljaju samo djelić ukupne proizvodnje maslinovog ulja, "što je daleko iznad potencijala sektora".
Djevičanska maslinova ulja s PDO-om i PGI-jem čine najviše tri posto ukupnog obujma proizvodnje i dosežu šest posto tržišne vrijednosti.
Međutim, Cane je dodao da proizvođači moraju pronaći osjetljivu ravnotežu između pridržavanja tradicionalnih metoda proizvodnje i inovacija kako bi ostali konkurentni.
"Ako sektor ne bude inovirao, nećemo moći popuniti prazninu u proizvodnji", rekao je Cane. "No u Italiji je tradicija postala vrijednost koju treba braniti po svaku cijenu i marginalizirala je najbolje poljoprivredne prakse i znanost, koje bi umjesto toga mogle pomoći u isplativom povećanju obujma proizvodnje i prihoda poljoprivrednika."
Iako proizvođači vrhunske kvalitete pronalaze svoje kupce među onima koji su navikli na skuplje proizvode ili su za njih zainteresirani, mnogi u industriji maslinovog ulja vjeruju da se i dobro maslinovo ulje na tržište treba plasirati s pravom porukom.
"Tvrdnja da dobar maslinov ulje mora biti skup riskira da potrošači ekstra djevičanskog maslinovog ulja odustanu od proizvoda", rekao je Cane. "Ključna je adekvatna valorizacija [proizvođača maslinovog ulja]. Međutim, jednako je važno i spriječiti da se većina ekstra djevičanskog maslinovog ulja prodaje kao promotivni ili podcijenjeni proizvod."
S obzirom na ovisnost o stranom proizvodstvu, cijene maslinovog ulja uvelike su pod utjecajem uvoza u Italiji. Ipak, izvješće je pokazalo da se prodajna cijena s vremenom ne mijenja značajno. To je znak da oscilacije uvozne cijene neujednačeno utječu na lanac proizvoda.
"Maloprodajne cijene prate dinamiku na koju više utječe lanac distribucije proizvoda nego usponi i padovi proizvodnje", priopćila je Ismea.
Između 2016. i 2021. maloprodajne cijene ekstra djevičanskog maslinovog ulja pokazale su blago negativan, ali uvelike stabilan trend, s cijenama koje su se kretale između 5,50 € po litri i trenutnih 4,70 €.
U istom razdoblju, cijene u zemlji podrijetla slijedile su znatno drugačiju krivulju, s cijenama koje su dosegle 4,30 € 2017. i pale na 2,50 € 2020. godine.
"Snažne oscilacije cijena na podrijetlu uglavnom apsorbiraju industrija i trgovci hranom s ciljem da potrošaču ponude stabilnu prodajnu cijenu", rekla je Ismea.
Među ostalim slabostima koje je Ismea istaknula za sektor su višak birokracije, ograničenja u pristupu navodnjavanju, spor prelazak generacija na najvišim razinama proizvođačkih tvrtki, napuštanje neprofesionalno vođenih maslinika, ograničen pristup kreditima i slaba pregovaračka moć proizvođača u odnosu na preprodavače hrane.
Međutim, Ismea je dodala da postoje prilike u rastućoj potražnji potrošača za kvalitetom i održivosti. U izvješću se navodi da postoje i prilike za proširenje uzgoja maslina prema sjeveru zbog klimatskih promjena.
Proširenje turističkih aktivnosti vezanih uz maslinovo ulje još je jedna prilika koju je Ismea prepoznala za proizvođače kako bi diversificirali svoje poljoprivredne aktivnosti i dopunili svoj prihod.