Novi uvidi u najstariju bocu maslinovog ulja na svijetu
Nakon niza istraživanja, istraživači su uspjeli potvrditi da je sadržaj boce pronađene na arheološkom nalazištu u blizini Vezuva doista bio maslinovo ulje. Ovo otkriće rasvjetljava molekularnu evoluciju ulja tijekom vremena.
Novo istraživanje potvrdilo je da je boca stara 2000 godina, pronađena u drevnom rimskom gradu Herculaneumu, blizu današnjeg Napulja, puna maslinovog ulja te je rasvijetlilo molekularnu transformaciju ulja tijekom protekla dva tisućljeća.
"Vrlo smo zadovoljni uvidima dobivenima [iz studija]", rekao je Raffaele Sacchi, voditelj Odjela za znanost i tehnologiju hrane na Odsjeku za agronomske znanosti Sveučilišta u Napulju Federico II (DIA).
Naša studija na upečatljiv način ističe molekularnu evoluciju maslinovog ulja tijekom gotovo 2000-godišnjeg razdoblja skladištenja.
U suradnji s kolegama iz Nacionalnog istraživačkog vijeća i Sveučilišta Kampanije Luigi Vanvitelli, Sacchi je do ovog zaključka došao nakon što je na boci proveo testiranje magnetskom rezonancom i spektrometrijom mase, kao i radiokarbonsko datiranje organskog ostatka.
Fotografija: Raffaele Sacchi
"Uspjeli smo nedvojbeno potvrditi da je ono što držimo u ruci najstariji preostali ostatak maslinovog ulja koji je pronađen i trenutno izložen u značajnoj količini, a datira iz 79. godine. Nadalje, naša studija na upečatljiv način ističe molekularnu evoluciju maslinovog ulja tijekom gotovo 2000-godišnjeg razdoblja skladištenja."
Vidi također: Znanstvenici pronašli najranije dokaze o maslinovom ulju u Srednjoj EuropiZbog visokih temperatura uzrokovanih erupcijom Vezuva 79. godine i gotovo dvojakog tisućljeća skladištenja u nekontroliranim uvjetima, ostaci ulja još uvijek nose tragove kemijskih modifikacija tipičnih za izmijenjene prehrambene masti.
"Zapravo, vrlo malo molekula koje se obično nalaze u maslinovom ulju je preživjelo", rekao je Sacchi. "Trigliceridi, koji čine 98 posto ulja, razgradili su se na sastojke masne kiseline; nezasićene masne kiseline su potpuno oksidirane, stvarajući hidroksikiseline koje su, zauzvrat, sporom kinetikom reagirale jedna s drugom, formirajući kondenzacijske proizvode, estolide, koji nikada prije nisu bili opaženi u konvencionalnim procesima prirodne promjene maslinovog ulja."
Nadalje, ostatak maslinovog ulja proizveo je niz različitih hlapivih tvari, koje su iste kao one pronađene u jako pokvarenom ulju i nastale kao rezultat razgradnje oleinske i linolne kiseline.
Profil zasićenih masnih kiselina i fitoosterola također je omogućio sa sigurnošću utvrditi da ostatak pronađen u boci ne sadrži životinjske masti, koje je tadašnje stanovništvo široko koristilo, te da se radi o neupitnom maslinovom ulju.
"Relativno obogaćivanje zasićenih masnih kiselina i stvaranje estolida pridonijeli su očvršćavanju maslinovog ulja in situ", rekao je Sacchi, pojašnjavajući da je ulje nagnuto na jednu stranu jer je boca ležala u nagnutom položaju od erupcije pa sve do iskapanja.
"Identifikacija prirode ove arheološke boce s maslinovim uljem daje nam nepobitan dokaz o važnosti koju je ovaj proizvod imao u svakodnevnoj prehrani stanovništva mediteranskog bazena, a osobito drevnih Rimljana u Campania Felixu", rekao je.
"Također, ovo ima velik utjecaj na kulturu i na imidž talijanskog maslinovog ulja, budući da smo dobili 'certificiranu' staklenu bocu maslinovog ulja koja je bila pohranjena čak 2000 godina", dodao je Sacchi, pojašnjavajući da se ulje najvjerojatnije stvrdnulo jer je boca bila u nagnutom položaju.